Nedavno je klijentica na callu primijetila da pratim vrlo mali broj profila na Instagramu i pitala me – koja priča stoji iza toga? Nedugo nakon toga, druga klijentica mi je javila da planira otpratiti neke sadržaje na Instagramu, ali da pritom brine o posljedicama te odluke. Ako i ti razmišljaš o sličnim pitanjima i zanima te kako preuzeti kontrolu nad sadržajem koji konzumiraš svaki dan – ova epizoda je za tebe!

FREE EDUKACIJE: Pogledaj besplatne edukacije na https://www.radimposvom.com.hr/besplatni-resursi/

#radimposvom AKADEMIJA: https://www.radimposvom.com.hr/akademija/

DRUŽIMO SE I NA:

Newsletter https://www.radimposvom.com.hr/newsletter/

Podcast https://www.radimposvom.com.hr/podcast/

Instagram https://www.instagram.com/teazavacki

LinkedIn https://www.linkedin.com/in/teazavacki/

Transcript epizode:  Zašto sam otpratila sve profile na Instagramu

Evo nas u novoj epizodi #radimposvom podcasta koja je nastala zapravo poprilično spontano i to nakon što su čak tri klijentice s kojima inače radim u proteklih nekoliko tjedana primijetile da pratim vrlo mali broj profila na Instagramu i zapitale se koja priča stoji iza toga. Radi se o priči koja je stara već šest mjeseci i koju nisam osjećala potrebu obraditi u ovom formatu i tek kad sam otvorila tu temu zajedno s njima u nekoliko navrata shvatila sam koliko je zapravo važno pričati o ovome. Kad kažem ovome, prije svega mislim na način na koji konzumiramo sadržaj online i postavljamo granice u sklopu toga, a zatim i na sve posljedice koje te granice nose sa sobom.

Za sve vas koji možda već neko vrijeme razmišljate o tome da smanjite broj profila koje pratite ili pratite neke sadržaje, no u tome vas sprečavaju različiti strahovi i otpori, u ovoj epizodi pričamo upravo o tome. Jednako tako želim ovu temu prokomentirati i iz perspektive nekoga tko kreira sadržaj online i kako ja gledam na druge koji odprate moj profil, no krenimo od početka. Krenimo od početka ove godine kada je broj profila koji pratim, a koji je danas oko pedesetak, zapravo bio nula. Naime, krajem prošle godine i početkom ove uzela sam tradicionalnu zimsku pauzu koja obično traje oko tri tjedna. Takvu jednu pauzu volim uzeti krajem godine i onda ponovno sredinom ljeta i taj period volim provesti gotovo u potpunosti offline.

Offline za mene znači da je mobitel većinu dana spremljen negdje u ladici i udaljen od mene. Jednako tako ne dajem sama sebi očekivanja ili obaveze vezane za kreiranje sadržaja. To ne znači da neću objaviti neku objavu ili story u naletu inspiracije, što se tijekom tih offline perioda i pauza događa puno češće nego inače. No, ono što je važno je da ne konzumiram sadržaj online. Ako će vas zanimati više, u sljedećoj epizodi, koja je inače zadnja epizoda prije ljetne pauze, mogu podijeliti s vama više detalja o tome na koji način planiram te pauze tijekom godine, odnosno na koji način ih provodim i na što se fokusiram u tim periodima, tako da ako vas zanima više detalja o tome tipkajte mi na Instagramu pa ću snimiti nešto na tu temu.

Nego, vratimo se na priču. Krajem dvanaestog mjeseca, taman prije zimske pauze, odlučila sam pomoći sama sebi u odluci da ne konzumiram sadržaj online na način da ću otpratiti sve profile koje pratim na Instagramu. Budući da je Instagram mreža na kojoj inače provodim najviše vremena, osim što sam odlučila otpratiti sadržaj, samu aplikaciju sam premjestila na potpuno drugo mjesto na svom mobitelu kako bih smanjila broj onih situacija u kojima otvorim mobitel i po automatizmu, prije nego što sam uopće svjesna toga što radim, otvorim Instagram.

Na taj način, čak i kad bi se to dogodilo, ono što bi me zateklo na naslovnici Instagrama bila je prazna sekcija na kojoj se inače nalaze highlights-i, kao i prijedlozi nekog sadržaja koji me zapravo često nije zanimao, sadržaja profila koje ne poznajem i ne pratim. To mi je omogućilo da svakih nekoliko dana otvorim Instagram, odgovorim na nekoliko poruka koje su možda stigle, objavim story ili post i zatim zatvorim aplikaciju, umjesto onog začaranog kruga skrolanja, lajkanja, komentiranja i tako u nedogled. Prije nego što sam tu ideju sprovela u djelo, podijelila sam to onako usput sa Dinkom, sa nekim klijentima s kojima sam tada radila, sa nekim prijateljima na kavi. Već kroz ta prva dijeljenja te ideje naglas shvatila sam da ono što se meni u tom trenutku činilo kao najprirodnije donošenje pravila i postavljanje granica, prvenstveno za sebe u online svijetu, može biti protumačeno na puno složenije načine.

Moja ideja je bila da ako želim promijeniti naviku, a u tom trenutku se radilo o besciljnom skrolanju Instagramom, najvažnije što mogu napraviti za sebe je promijeniti, odnosno prilagoditi okolinu. Međutim, ono što sam u tom trenutku čula s druge strane bile su malo drugačije perspektive, među kojima je bila i ona što će reći drugi i što ako sada svi prate tebe i neće li to djelovati pomalo nerazumljivo i neće li potaknuti ljude da se pitaju što se to događa s Teom. Tko od vas se može prepoznati u ovim pitanjima danas? Posebno nakon ovih nekoliko razgovora s klijenticama, znam da su ova pitanja puno češća nego što si možda želimo priznati i moram priznati da su se i meni u tom trenutku ti strahovi malo uvukli u glavu.

To je bilo posebno očito u trenutku kada sam skrolajući odpratila previše profila odjednom što se Instagramu učinilo kao neregularne aktivnosti na mom profilu, zbog čega mi je odjednom iskočila obavijest na ekranu kojom Instagram blokira tu funkcionalnost na određeni vremenski period. Ne sjećam se u kojem periodu se točno radilo, no znam da me u tom trenutku uhvatila panika jesam li napravila nešto krivo, odnosno hoće li me Instagram sada kazniti. Bez obzira na to, nakon te prisilne pauze realizirala sam svoju ideju do kraja, premjestila Instagram na drugo mjesto na mobitelu i odmaknula se od svega. Ta činjenica da sam se odmah odmaknula od mobitela je možda bila presudna u cijeloj priči jer mi je omogućila da uživam u tom vremenu offline, umjesto da se opsesivno bavim svojim mislima i potencijalnim strahovima.

Da vas ne držim u neizvjesnosti do samog kraja epizode, odmah ću odgovoriti na pitanje o kažnjavanju algoritma i podijeliti s vama da u tom periodu, a ni nakon njega nisam primijetila apsolutno nikakve promjene u dosegu mog sadržaja na toj platformi. Ono što pritom moram spomenuti je da se ja općenito ne opterećujem algoritmom ili statistikama na Instagramu i moje uvjerenje je da svaka objava uvijek dođe do one osobe koja treba pročitati i moje iskustvo na temelju toga je da se nakon svakog story-a koji objavim i nakon svake objave koju podijelim javi barem jedna osoba u inbox, koja se želi pridružiti Akademiji ili je zanima kako može raditi sa mnom jedan na jedan.

To ne znači da nisam doživjela one frustrirajuće trenutke, posebno na samim počecima kreiranja sadržaja, kada bih podijelila neki story ili kreirala objavu i onda bih primala mobitel u ruke svakih 30 sekundi i skrolala „osvježi-osvježi-osvježi“, dok se brojke nisu pomicale nigdje. I znam iz osobnog iskustva koliko opterećivanje statistikama i algoritmom može biti destruktivno za svakog kreativca koji dijeli svoje ideje sa svijetom online. Moj prijedlog za klijente danas, kada primijetim da imaju sličan izazov, je da barem na određeno vrijeme prestanu provjeravati brojke i statistike na Instagramu i umjesto toga se fokusiraju na stvaranje i donošenje vrijednosti i povezivanje sa svojom zajednicom.

Npr., prije nekoliko mjeseci radila sam sa klijenticom koja je izbjegavala javljati se uživo na Instagramu, jer svaki put kad bi vidjela da se pridružilo 0 ljudi ili samo dvoje ili samo petero, to bi toliko utjecalo na njene razine samopouzdanja i shvaćala je to kao poruku da njen rad ne vrijedi. Umjesto toga da se fokusira na ljude koji u tom trenutku nisu tamo, kreirale smo strategiju u kojoj će njen fokus biti na svim onim ljudima koji će pogledati snimku tog live-a u mjesecima i godinama koje slijede i da bi se mogla fokusirati na tu ideju tijekom live-a, predložila sam joj da na onaj dio ekrana na kojem inače piše broj sudionika zalijepi post-it, zalijepi papirić kako ga ne bi gledala i kako bi se mogla fokusirati na prenošenje ideje i donošenje vrijednosti drugima.

Plan je upalio i u međuvremenu je održala desetke live-ova, pri čemu je ona postala sve bolja i bolja u tome, što je onda rezultiralo i brojem ljudi koji sada sudjeluju uživo i jednako tako gledaju snimke njenih live-ova kasnije. S vremena na vrijeme svima nama treba promjena perspektive i ono što se ja volim zapitati je koliko bih više kvalitetnog sadržaja kreirala kada bih se, umjesto fokusiranja na algoritam i doseg, fokusirala na ono što je zbilja bitno; na dijeljenje, stvaranje i povezivanje s drugima. Na tu temu, u offline tjednima koji su uslijedili, niti jedna poruka koju sam primila nije sadržavala pitanje zašto sam odpratila sve profile na Instagramu i čak i ako je netko primjetio, nije to podijelio sa mnom.

Istovremeno, ja sam provodila puno manje vremena na Instagramu i počela sam primjećivati vrlo zanimljive nuspojave. Osim što sam bila mirnija i prisutnija u svakodnevnim aktivnostima, primijetila sam da mi većina tog sadržaja zapravo ne nedostaje, odnosno da mi nedostaje nekoliko desetaka profila čiji sadržaj bih svjesno otišla provjeriti jednom dnevno. Među tim profilima bili su ili mentori od kojih sam u tom trenutku učila ili kreatori sadržaja o temama koje sam u tom periodu godine proučavala ili klijenti čiji napredak volim pratiti kroz vrijeme. Upravo to su onda bili profili koje sam ponovno pratila nakon zimske pauze. I ako danas pogledate koje profile pratim na Instagramu, to će biti upravo mentori koji me inspiriraju, kreatori sadržaja od kojih učim u tom trenutku.

Trenutno pratim jako puno profila koji pričaju o uzgoju sobnih biljaka i klijente s kojima radim u tom periodu godine. Ono što je predivna stvar, kada pratite samo nekoliko desetaka profila na Instagramu, je što napokon imate priliku primijetiti svaku od njihovih objava i to mi omogućuje prije svega da budem puno bolji mentor klijentima s kojima radim, a jednako tako da iskreno i kvalitetno podržim rad onih kreatora sadržaja od kojih ja učim u tom trenutku, od kojih ja dobivam vrijednost. Ako ću samo nakratko zamijeniti uloge, ja bih radije odabrala zajednicu od 1000 ljudi, koji u toj sezoni posla i života rezoniraju sa svakom objavom koju kreiram, umjesto zajednice od 50 000 ljudi, koji su tu samo usput i slučajno.

Koliko vam to ima smisla? Pitanje za vas: kako se vi osjećate u trenutku kada odlučite odpratiti neki profil, odnosno ako kreirate sadržaj online, kako se osjećate kada netko odprati vaš sadržaj? Ili još bolje, kada vas ponovno prati osoba za koju znate da je ranije pratila vaš sadržaj. Nedavno mi je bivša kolegica usput na razgovoru rekla da je frustrirana online jer je moj sadržaj sav pozitivan, na što je moj odgovor bio „odprati me, time sakrivaš sve moje objave na Instagramu; nemoj gledati ono što te u tom trenutku frustrira“. Svaki put kada vidim da je određeni broj profila odpratio moj sadržaj na Instagramu, moja reakcija je „bravo, svaka čast tim ljudima koji su preuzeli kontrolu nad sadržajem koji konzumiraju“.

Za mene ne postoji ništa impresivnije od toga danas mogu imati takvu reakciju, zato što znam da klik ili komentar ili follow drugih ljudi ne govori apsolutno ništa o kvaliteti sadržaja koji kreiram. O tome smo puno pričali u epizodi broj 63 i, ako niste do sada, definitivno predlažem da ju poslušate nakon ove epizode. Samo kao primjer, neki od najboljih prijatelja koje poznajem cijeli život ne prate sadržaj koji kreiram online i to ne govori apsolutno ništa o kvaliteti našeg odnosa. I kad se nađemo na kavi uživo, jednako ćemo pričati o mom poslu i njihovom poslu, no to ne znači da ih moraju zanimati teme koje pokrivam na Instagramu. Npr. sadržaj koji kreiram na Instagramu ne kreiram ni za svoju obitelj, ni za rodbinu, ni za prijatelje iz osnovne škole.

Sadržaj kreiran za poduzetnike i freelancer-e koji se u tom trenutku nalaze u sličnoj situaciji i kojima će u tom trenutku ta objava donijeti vrijednost. Pritom želim da taj sadržaj lajkaju, komentiraju i prate oni ljudi koji, kada naiđu na neku moju objavu, osjete pozitivnu emociju, bilo da je to motivacija, inspiracija ili entuzijazam, a za sve ostale, ako ikada naiđete na neki moj sadržaj i pritom osjetite frustraciju, što se mene tiče, bez grižnje savjesti, kliknite unfollow i jednako tako možete i ponovno pratiti moj profil u bilo kojem trenutku i jedino što ću ja tada misliti ako primijetim je „bravo za tebe“. Ovu perspektivu dijelim prvenstveno zbog kreatora sadržaja koji su se našli s druge strane i follow-a i one unfollow-a i ono što vrijedi u oba slučaja je da vjerojatno nije osobno i vjerojatno nema veze s tobom.

Nadam se da će ova epizoda motivirati barem neke od vas da uobičajene strahove i otpore vezane za online svijet barem nakratko odložite sa strane i preuzmete kontrolu nad sadržajem koji konzumirate svaki dan, jer sadržaj koji čitamo, slušamo i gledamo oblikuje svakoga od nas i želim vam da u svakom trenutku budete okruženi sadržajem koji vas potiče da rastete. Na tu temu tipkajte mi vlastita promišljanja i dojmove nakon ove epizode na Instagramu i jednako tako želite li čuti više detalja o ljetnoj pauzi koju planiram provesti većinom offline. Do tada, navijam za sve vas.