Hej ti,
tipkam ti ovaj newsletter iz sobe hotela,
s pogledom na noćni Beograd,
uz večeru dostavljenu u sobu.
Nakon što sam jutros dala svoj prvi intervju za australski podcast, provela sam dan u predvorju hotela i pripremi grupnog MASTERMIND calla koji je maloprije završio.
Sada imam nekoliko slobodnih minuta prije dogovorene masaže, nakon čega planiram testirati prvu “bombu za kupanje” (ikada!) koju sam ponijela sa sobom znajući da ćemo u sobi hotela imati veliku kadu. To mi zvuči kao prikladan završetak ove nevjerojatne srijede – po mom.
Pitanje koje mi se pritom cijeli dan mota po glavi je – kako je ovo moj život?!
I mogla bih pomisliti da sam imala sreće (jer jesam). No znaš li što? Jednako ovako osjećala sam se i prošlog utorka kada sam odlučila dan završiti ranije i napraviti rižoto uz čašu vina i talijansku glazbu u pozadini. Jednako ovako osjećam se svake subote kada ustanem ranije i uz najdražu kavu to-go šetam sa Zoe uz Savu.
I to me dovodi do zaključka da nije cijena ili veličina nekog iskustva ono što ga čini posebnim.
Mi smo ti koji sasvim obične trenutke odlučujemo učiniti posebnima.
…uz svjesnu odluku i malo planiranja unaprijed.
Onda kada u običnu šetnju poneseš šalicu najdraže kave. Onda kada uz običan call upališ mirisnu svijeću. Onda kada sasvim običan dan započneš s najdražom playlistom u pozadini. Onda kada čaj odlučiš popiti iz najljepše šalice. Onda kada sasvim običnu pauzu provedeš čitajući knjigu (posebno ako ih inače čitaš samo tijekom godišnjeg odmora).
Koji poseban trenutak ćeš ti danas kreirati za sebe?
Jer ne moraš biti u drugom gradu ili hotelu da bi tvoja srijeda bila – baš po tvom.
Daj si dopuštenje uživati u jednostavnim trenucima.
Primijeti neponovljivost običnih dana.
Učini svakodnevne trenutke nezaboravnima.
Navijam za tebe,
Tea
