U proteklih 5 godina sam u svom biznisu izgradila niz granica sa samo jednim ciljem – da zbilja uživam u onome što radim. Jer nije li to poanta? Kad već gradiš svoj posao od nule, nije li poanta da ga gradiš u skladu s vlastitim vrijednostima, ciljevima i željenim stilom života? U ovoj epizodi s tobom dijelim 9 primjera granica koje možeš posuditi ili iskoristiti kao inspiraciju u kreiranju vlastitih kako bi i tvoj posao bio – baš po tvom.

Možeš li vjerovati da nam se bliži stota epizoda #radimposvom podcasta? U stotoj epizodi odgovorit ću na goruća pitanja o biznisu, životu i svemu između. #jedvačekanje

Transcript epizode: 9 granica zahvaljujući kojima je moj posao – baš po mom

[00:00]  – Intro

Već dugo želim snimiti epizodu o ovoj temi. Želim snimiti epizodu o temi granica zato što vjerujem da su granice jedna od najvrjednijih stvari koju sam do sada izgradila u svom biznisu. I danas uživam u poslu koji radim zahvaljujući, između ostalog, granicama koje sam izgradila. Ova epizoda je za vas ako ste u poduzetništvu već neko vrijeme i i dalje pokušavate raditi sve i biti sve svima oko sebe i možda osjećate posljedice na vlastitim razinama energije ili kvaliteti sna ili zdravlju ili odnosima.

Ili možda osjećate frustraciju i počinjete zamjerati klijentima ili možda zamjerati članovima tima svaki put kada vam pošalju mail s novim upitom ili možda osjećate da ne služite, odnosno ne donosite vrijednost klijentima s kojima radite na način na koji bi to mogli. Ako vam bilo koji od ovih simptoma zvuči poznato, ova epizoda je za vas.

[01:46]  – O granicama

Sama riječ „granice“ ponekad zvuči strogo ili hladno. Zvuči kao ograničenje kojim druge ljude ili neke aktivnosti držimo na distanci; pokušavamo ih držati izvan svog života, no meni se puno više sviđa ideja o granicama kao ogradama koje gradimo prije svega sami za sebe kako bi sebe zadržali u svom životu. Dakle, poanta granice nije zadržati druge izvan našeg života. Poanta granica je zadržati nas same u njemu u trenutku. To je isto kao sa kreativnosti.

Kada bi vam netko dao zadatak da slikate bilo što, bilo gdje, koristeći bilo koje tehnike, koliko vas bi zbilja poduzelo sljedeći korak, a koliko vas ne bi znalo od kuda uopće krenuti? Ja prva! Ili kada je pred vama neograničena količina nestrukturiranog vremena, koliko vas ga zbilja u takvim situacijama iskoristi u potpunosti? Ista stvar vrijedi za granice. Granice nam omogućuju da ostvarimo svoj puni potencijal i daju okvire našoj kreativnosti ili potencijalu svakog dana ili daju okvire našem biznisu.

Iz mog iskustva, većina granica nastala je u trenutku frustracije, u trenutku kada sam htjela promjenu u vlastitom biznisu, bilo da nisam bila zadovoljna s nekim dijelom procesa, ili sam primijetila da gubim previše vremena na perfekcionizam, ili sam osjetila da se jednostavno prepuštam svim zahtjevima izvana umjesto da kao pravi poduzetnik, pravi CEO upravljam vlastitim vremenom. U takvim situacijama, kada osjetiš frustraciju, ljutnju nezadovoljstvo, imaš priliku to i promijeniti jer to je tvoj biznis, tvoja ponuda.

To su tvoji procesi, to je tvoj tim i ti imaš priliku promijeniti apsolutno svaki dio svog biznisa koji te možda više ne veseli i ta promjena često obuhvaća definiranje granica, bilo definiranje novih granica ili učvršćivanje postojećih.

[03:52]  – 3 koraka definiranja granica

Taj proces se često sastoji od sljedeća tri koraka:

1. Prvi korak često podrazumijeva jasno definiranje granica. Dakle, ako ti se bilo koji dio tvog biznisa trenutno ne sviđa ili je izvor frustracije i nezadovoljstva, pitanje je kako želiš da taj dio tvog biznisa izgleda i na temelju toga želimo definirati granicu.
2. Drugi korak nakon toga je komuniciranje te granice, bilo sebi tako što ćeš napisati negdje na papir, bilo drugima. To radimo iz neutralne pozicije; ne u trenutku kada smo ljuti ili frustrirani, nego u trenutku kada smo procesuirali što se dogodilo i definirali kako želimo da to izgleda u budućnosti i sada to potpuno mirno i neutralno komuniciramo drugima, bilo klijentima, članovima tima ili nekom trećem.
3. I treći korak je definicija posljedica. Ponekad su te posljedice kada pređemo granicu vrlo jasne same po sebi. Ako ne definiram granicu i popustim pod perfekcionizmom, jasna direktna posljedica je gubitak dva sata mog vremena taj dan, a ponekad definiranje posljedice zvuči kao jednostavna, jasna rečenica u mail-u gdje ćeš možda navesti da klijent treba platiti puni iznos termina unutar 48 sati, inače će termin morati biti oslobođen za nekog drugog. To je to.

[05:38]  – Primjeri (9) granica u #radimposvom biznisu

U ovoj epizodi podijelit ću s vama devet vrlo konkretnih primjera vlastitih granica koje sam izgradila u svom poslu koji onda možete posuditi, ukrasti ili iskoristiti za inspiraciju da definirate vlastite. I ovo nisu jedine granice koje postoje, ali mislim da jako lijepo oslikavaju različite kategorije biznisa i dat će vam dovoljno materijala da kreirate vlastite. Prije prvog primjera želim naglasiti da radim sa najboljim ljudima i da mi se već jako dugo nije dogodilo da se moram pozvati na neku od ovih granica i pritom je jasna komunikacija ključ svega, bilo u dopisivanju prije same suradnje u ponudi ili u ugovoru koji onda potpisujem s većinom klijenata jer, iz mog iskustva, većina ljudi će rado poštovati granice i ispuniti nečija očekivanja ako znaju za njih unaprijed.

[06:33]  – Primjer granice 1/9

Prvi primjer granice je podrška od ponedjeljka do petka. U sklopu privatnih suradnji i Mastermind-a dostupan je element chat podrške radnim danima, prilikom čega ja osobno chat provjeravam dva puta dnevno; obično ujutro i negdje krajem radnog dana, navečer i to je nešto što onda komuniciram, bilo na početku Mastermind programa ili privatnih suradnji. I naravno da se često dogodi da ću brže i češće odgovoriti na poruke jer mi je važno da ljudi s kojima radim imaju odgovarajuću vrstu podrške, no jasno komuniciram očekivanja i sve ono iznad toga je dodatno uloženi trud.

Ista stvar vrijedi i za e-mail podršku. Ono što znaju svi sudionici #radimposvom Akademije je da na dnu svakog maila uvijek stoji da ću na mailove odgovoriti u skladu s trenutnim opsegom komunikacije, što je najčešće unutar 48 sati. Ista stvar vrijedi za većinu mailova koje primam, bilo da se radi o newsletter pretplatnicima ili nekom vanjskom upitu, i ta granica mi onda omogućuje da dam više onda kada mogu, jer to je najljepša posljedica definiranja granica.

One čuvaju naše resurse i razinu energije da bi onda, kada imamo dovoljno, mogli dati drugima i nadmašiti njihova očekivanja. Tako ću npr. u sklopu Akademije, iako odgovaranje na pitanja i e-mail podrška nije dio programa, rado odgovoriti na pitanja koja stignu zato što mogu i zato što imam dovoljno za dati, zahvaljujući granici gdje su moji vikendi u potpunosti slobodni.

[08:22]  – Primjer granice 2/9

Drugi primjer granice su ponedjeljci i petci bez sastanaka i call-ova. Prije dosta vremena odlučila sam da većinu call-ova, sastanaka i mentoriranja želim dogovarati od utorka do četvrtka, osim u iznimnim situacijama. Dogodi se s vremena na vrijeme da klijent mora pomaknuti termin našeg call-a iz bilo kojeg razloga i tada ću ga prebaciti na ponedjeljak, petak ili bilo koji drugi dan u tjednu. Isto tako ima situacija u kojima netko ima vrlo neobično i specifično radno vrijeme i onda ću rado izaći ususret.

Recimo, nedavno sam baš imala jedan sprint, 90-minutni strateški call u ponedjeljak ujutro i to je skroz ok, no u većini slučajeva ponedjeljak i petak više uopće ne gledam kao dostupne dane u tjednu za sastanke i call-ove. Zašto? Zato što sam relativno rano u svom biznisu odlučila da u ponedjeljak i petak želim uložiti u one strateški važne elemente biznisa koji, iako su važni, često nisu hitni i onda nikako da dođu na red. Pritom mislim na kreiranje sadržaja i na rad na biznisu, a o tome sam nedavno snimila cijelu epizodu, tako da ako želite saznati više, poslušajte epizodu broj 93. Tamo sam pričala o vlastitim prioritetima u biznisu i što znači rad na biznisu u odnosu na rad u biznisu.

[09:54]  – Primjer granice 3/9

Treća granica koju sam definirala tamo negdje u prvim mjesecima ili možda u prvoj godini poduzetništva je kada se znalo često dogoditi da netko kasni ili ne dođe na call. Tada sam definirala da na call-u čekam 10 minuta; nakon što nekoga nema 10 minuta, ugasit ću Zoom, otvorit ću mail i napisat ću da se nadam da je sve ok, da su dobro, jer obično se radi o nekoj predviđenoj situaciji i najčešće ću predložiti da dogovorimo alternativni termin.

Baš zato što se zbilja ne mogu sjetiti kad se ovako nešto zadnji put dogodilo, ne osjećam potrebu biti puno stroža od toga. Dakle, jedina posljedica je da taj dan taj termin više nije dostupan nakon 10 minuta i zahvaljujući toj granici, kad se dogodi tako nešto, ne reagiram s ljutnjom, odnosno nema negativnih emocija zato što postoji pravilo u kojem točno znam što ću napraviti sljedeće ako nakon 10 minuta nekoga i dalje nema na call-u.

To je glavna uloga granica: pomažu nam donositi odluke i prolaziti kroz različite situacije u poduzetništvu, bez toliko ljutnje i frustracija. Istovremeno, štite naše resurse da bi mogli dati onda kada možemo i želimo, a o tome sam već pričala i u prvom primjeru. Jednako tako kao što ću otići nakon 10 minuta što netko kasni, jako često ću ostati deset minuta duže na koncu i dovršiti temu ili brainstorming proces kada osjećam da nam fali još 10 minuta vremena jer mogu i jer sam dovoljno zaštitila svoje vrijeme u danu da onda imam priliku dati više.

[10:45]  – Primjer granice 4/9

Četvrti primjer granice je vrlo specifičan, ali zapravo opipljiv primjer granice koju sam postavila sama sebi. Četvrti primjer glasi: „Ne obrađujem snimke Mastermind call-ova.“ Kako je do toga došlo? U prvoj generaciji Mastermind-a sam znala najprije održati 90 minuta predavanja i nakon toga još 3 sata sjediti obrađujući snimku, pokušavajući izrezati sve one sitne nesavršenosti; klasični perfekcionizam na djelu.

Ne samo da to nije bilo najbolje ulaganje mog vremena, nego sam tijekom te prve generacije dobila feedback, odnosno jedna od sudionica koja je sudjelovala uživo na call-u i onda kasnije gledala snimku me pitala: „Tea, jesi ti rezala neke dijelove snimke jer čini mi se da si izrezala one najbolje dijelove?“

Često su upravo ti nesavršeni dijelovi diskusije i neočekivanih pitanja oni najbolji i u njima se često dogodi čarolija. Tako da nakon te prve generacije sam uvela pravilo, uvela granicu sama sebi, koja glasi da snimke Mastermind call-ova više ne obrađujem. Danas ću samo download-ati snimku, odrezati onaj uvodni dio prije nego što se svi spoje i odrezati eventualno na kraju ako je snimljen još neki dio nakon pozdrava i to je to. Snimka takva kakva je, sa onim što se dogodilo u tih 90 minuta ide gore na platformu jer vjerujem da sam u tih 90 minuta podijelila točno ono što sam trebala sa svim ostalim nesavršenostima koje su se dogodile.

[13:40]  – Primjer granice 5/9

Peti primjer granice bi vam se mogao svidjeti, a on glasi: „Ne cjenkam se oko cijene i formata svojih usluga.“ Ponovit ću: „Ne cjenkam se oko cijene i formata svojih usluga.“ To ne znači da s vremena na vrijeme neću izaći ususret klijentu. Recimo da nekome iz bilo kojeg razloga ne odgovara predloženi kanal komunikacije, naravno da ga možemo prilagoditi. Ili recimo da klijent umjesto 3 mjeseca suradnje želi dogovoriti dva iz vrlo opravdanog razloga.

Ne vidim zašto ne bih nekome izašla ususret, no ako primijetim da sa svakim novim zahtjevom to sve više prestaje biti usluga, koju sam svjesno dizajnirala kako bih donijela rezultate klijentu i kako bih ja u njoj uživala, u tom trenutku ću povući granicu i tu se ponovno vraćam na odgovornost tebe kao pružatelja usluge. Tvoja odgovornost je dizajnirati uslugu na način da osigura rezultate ili određeno iskustvo jer klijenti s jedne strane znaju što žele i znaju koje izazove imaju, ali ne poznaju proces  i zato rade s tobom i javljaju se tebi, a odgovornost je tvoja da definiraš što je potrebno, odnosno koji su to koraci između točke A do točke B da bi klijent ostvario željene rezultate.

Ako se krenemo cjenkati oko svakog pojedinog elementa usluge ili proizvoda, pitanje je hoće li klijent zbilja ostvariti ono što želi. Zbog toga je granica broj 5 „ne cjenkati se oko formata i cijene svojih usluga“.

[15:24]  – Primjer granice 6/9

Primjer šest glasi: „Na vanjske upite, kolaboracije, suradnje pristajem samo onda kada je moj inicijalni osjećaj „apsolutno da“ i pritom to nema baš nikakve veze niti s upitom niti sa pošiljateljem.“ U samim počecima poduzetništva možda će imati više smisla češće pristajati na različite upite i prilike izvana. I sama sam u prvim godinama poduzetništva dijelila da, kada ne znaš što točno želiš, kažeš „da“ na svaku priliku koja dođe u tvom smjeru jer kroz takve prilike zapravo istražujemo i učimo čega želimo više i u kojem smjeru želimo dalje razvijati vlastiti biznis, no u razvoju svakog biznisa dogodit će se trenutak kada ćeš osjetiti da želiš postaviti granicu i ograničiti broj takvih vanjskih angažmana, prvenstveno zbog vlastitih razina energije.

Ono što mogu podijeliti iz vlastitog primjera i što često dijelim s vlastitim klijentima jest da sam privatno introvertirana i da imam vrlo ograničene razine energije u svakom danu i ako se želim u suradnjama ili online pojavljivati na način na koji to želim, moram zaštititi svoje vikende. I trebaju mi ponedjeljci i petci bez call-ova i ova granica je meni osobno jedna od najtežih za postaviti zato što prirodno želim pomoći i doprinijeti i graditi odnose u industriji.

Zbog toga se trudim i u takve mailove, u kojima odbijam neku priliku ili suradnju, ugraditi hrpu podrške i to može potvrditi svatko tko se ikada našao s druge strane jednog takvog maila, gdje ću i dalje ukratko istražiti o čemu se radi, možda predložiti da podržim na neki drugi način, poželjeti puno uspjeha u realizaciji i da se nadam potencijalnoj prilici za suradnju u budućnosti jer je to istina, no u tom trenutku, iz tko zna kojeg razloga, nisam u mogućnosti reći „da“.

Ono što je predivna posljedica takvih mail-ova, što ja češće govorim „ne“ , sve češće dobivam odgovore od ljudi s druge strane poput „ovo nije bilo tako teško za pročitati i zapravo si mi dala dopuštenje da i ja povremeno postavim sličnu granicu, da ja češće kažem – ne“. I to je još jedna lijepa pozitivna strana granica koju gradimo u svom biznisu.

[18:05]  – Primjer granice 7/9

Sedmi primjer se odnosi na prodaju i glasi: „U prodaji ću follow-up poslati samo jednom.“ Prije nego što objasnim na što mislim, nedavno sam naišla na istraživanje koje kaže da samo 48% ljudi koji rade u prodaji pošalje barem jedan follow-up mail. Dakle, nakon što netko ne odgovori na inicijalni upit ili ponudu, samo 48% ljudi pošalje follow-up, drugi kratki mail ili podsjetnik. To znači da se slanjem samo jednog follow-up-a imaš priliku istaknuti se u masi, a svaki sljedeći te dodatno još ističe među milijun informacija kojima je svatko od nas danas okružen u online svijetu ili u svom inbox-u.

Sad kad sam podijelila vrijednost follow-up-a, koji zapravo primjenjujem svakodnevno, svaki moj newsletter koji pošaljem srijedom, svaka objava na Instagramu, svaki story koji podijelim je svojevrsni follow-up, svojevrsni podsjetnik, posebno u periodu kada lansiram nešto, no kada se radi o privatnim suradnjama  i recimo da sam nekome poslala ponudu za 3 ili 6 mjeseci privatnog mentoriranja, follow-up ću napraviti samo jednom. Najčešće ću nakon 14 dana, koliko vrijedi jedna ponuda (što je isto primjer granice u biznisu), napraviti follow-up, odnosno poslati podsjetnik i pitati kako im se čini, mogu li odgovoriti na neka pitanja i to je to. Nema nagovaranja, nema ispitivanja, nema osuđivanja.

Razlog zašto sam uvela ovo pravilo, ovu granicu u svoj biznis je taj što sam vrlo rano odlučila da na toj razini u sklopu privatnih suradnji ili Mastermind-a, čak i općenito, želim raditi s ljudima koji su prisutni, koji su sada spremni, koji su entuzijastični i koji se ujutro probude i jedva čekaju reći „da“, koji samo čekaju da plaća sjedne i da naprave tu uplatu. To je razina angažmana i spremnosti koju želim kod klijenata s kojima radim. To je razlog zašto sam definirala tu granicu. Svaka granica ti pomaže dizajnirati biznis kakav zbilja želiš za sebe.

[20:34]  – Primjer granice 8/9

Predzadnji primjer, za koji vjerujem da vas neće pretjerano iznenaditi, je da ne čitam portale i pratim manje od 100 profila na Instagramu. Instagram je inače društvena mreža na kojoj provodim najviše privatnog vremena, zbog čega sam definirala ovu granicu za sebe, i općenito, ova granica se odnosi na sadržaj koji konzumiramo i kojim smo bombardirani svaki dan; mjesto da sitni komadići informacija, koji mi često djeluju invazivno i koji imaju moć promijeniti cijeli tijek mog dana ili moje emocionalno stanje, umjesto toga biram konzumirati nekoliko komada sadržaja. R

ecimo, 3 podcasta koje slušam svaki tjedan i na taj način svjesno konzumirati sadržaj koji mi donosi vrijednost. Što se tiče informacija o svijetu i portala općenito, tu Dinko igra ključnu ulogu. Dinko je taj koji na kraju dana sa mnom podijeli sve one informacije koje bih trebala znati jer su bitne i na taj način zapravo ostajem u toku, ali ne gubim vlastite mentalne ili vremenske kapacitete na sadržaj koji često nema nikakvu vrijednost za mene.

I ako osjećate da vam jako puno vremena ili mentalnih kapaciteta odlazi na sadržaj kojim ste okruženi, posebno ako to nije vašom voljom ili odlukom, ovo je super primjer granice koji ne mogu dovoljno preporučit i čini mi se da sam u epizodi 70 pričala o tome zašto sam otpratila sve profile na Instagramu i tamo možete puno više čuti o mom promišljanju u pozadini.

[22:17]  – Primjer granice 9/9

Time dolazimo do posljednjeg primjera granice koje sam izgradila u sklopu svog biznisa, no ovaj primjer nije i zadnji. Dakle, ovih devet granica nisu jedine granice koje sam izgradila u svom biznisu i, tko zna, možda ćemo u nekom trenutku morati snimiti i drugi dio ove epizode, a do tada, posljednji primjer za danas glasi: „U svakom trenutku dogovaram točno onaj broj suradnji u kojima znam da se mogu pojaviti 150% i ni jednu suradnju više.“ 

Nedavno sam podijelila da kada lansiram Mastermind, što je vrlo intenzivan program za vrlo malu povezanu skupinu poduzetnica, vrlo svjesno odabirem u kojem periodu godine ću ga lansirati i svjesno kreiram prostor i vrijeme u kojima će se te transformacije dogoditi. Na isti način pristupam i privatnim suradnjama. Često ću, kada mi se netko javi za privatno mentoriranje, odgovoriti „sjajno, ajmo već sad početi istraživati i pričati o tome“, no prvi datum u kojem možemo krenuti, od kojeg možemo krenuti je za 3 tjedna ili za 2 mjeseca, ovisno o mojim kapacitetima u tom trenutku.

Ta granica mi omogućuje da kvalitetu usluge i iskustvo klijenta uvijek držim kao prioritet i zbog toga su klijenti zadovoljni. Osobno vjerujem da svatko tko se odlučuje na suradnju sa mnom zaslužuje moju potpunu pažnju i moj potpuni fokus. Iako nema veze sa granicama, ako su tvoji kapaciteti trenutno puni i par mjeseci unaprijed, na koji način možda možeš proširiti svoju ponudu i omogućiti tvojim potencijalnim klijentima da rade s tobom i u nekom drugom formatu?

Ovo je inače pitanje kojim smo se bavili u protekle tri epizode, tako da ako nisi, svakako poslušaj i njih, a možda u vrijeme objavljivanja ove epizode i dalje možeš kupiti snimku radionice „Slijedećih 1000“. Ako i dalje želiš proći kroz 5 strategija kako postojeću ponudu učiniti ponovno uzbudljivom i zanimljivom ili ju proširiti drugim opcijama, javi mi se na mail tea@radimposvom.com.hr, kako bi kupila snimku i sve popratne materijale.

[24:58]  – Definiraj vlastite granice

Na tu temu, da zaokružimo današnju epizodu, kada razmišljaš o vlastitom biznisu, kako se osjećaš? Postoje li dijelovi biznisa koji su trenutno izvor frustracije, ljutnje, nezadovoljstva ili čisti gubitak vremena? Ako postoji takav primjer u tvom biznisu na koji način možeš definirati granicu koja će ti pomoći to promijeniti? Nadam se da ti je ovih 9 primjera dalo neke konkretne ideje od kojih možeš krenuti, a ako ne, svakako mi tipkaj na Instagramu, gdje ćeš me pronaći pod @teazavacki ili na mail tea@radimposvom.com.hr.

[25:39]  – Predloži pitanje za 100. epizodu

Prije nego što vas pozdravim, imam jedan zabavan prijedlog za vas. Budući da se trenutno nalazimo u 98. epizodi #radimposvom podcast-a, vjerovali ili ne, voljela bih napraviti nešto zabavno za 100. izdanje i ideja o kojoj razmišljam je da 100. epizodu posvetimo svim najluđim, najosobnijim i najzanimljivijim pitanjima koja možete smisliti. Moj prijedlog je da na linku u opisu ispod ove epizode postavite pitanje na koje jako želite dobiti odgovor od mene, a ja ću onda izabrati ona najzabavnija ili najneobičnija pitanja na koje možda do sada nisam odgovorila ili mi nikada nisu pala napamet i odgovoriti na njih u 100. epizodi. Kako vam to zvuči? Ako ste za, kliknite na link u opisu ispod epizode i pošaljite mi svoje pitanje. Pitanja prikupljamo sljedećih tjedan i pol dana i onda ću sjesti i snimiti 100. izdanje #radimposvom podcast-a.

[26:42]  – Definiraj vlastite granice

Jedva čekam vidjeti vas u sljedećoj epizodi, a do tada navijam za vas.