Vrijeme je za priču… #radimposvom brend nije nastao u pet strateških i unaprijed isplaniranih koraka. Nastao je kao savršena kombinacija pokušaja, neuspjeha i odgađanja koji su doveli do ovog trenutka danas. Ovog vikenda poželjela sam otvoriti vrlo ograničeni broj mjesta za privatni rad sa mnom 1:1. Privatno mentoriranje gotovo nikada ne lansiram javno, posebno ne u ovom kraćem, intenzivnom i fokusiranom formatu. Konkretno, želim s tobom raditi na jednoj vrlo specifičnoj temi. Kroz 5 tjedana radit ćemo na: otkrivanju i dijeljenju priča koje tvoj brend čine jedinstvenim produbljivanju povjerenja kroz sadržaj koji kreiraš neodoljivoj prodaji bez složenog lansiranja, prodajnih stranica i oglašavanja Idealno, već imaš vlastiti biznis, bazu klijenata i zajednicu online. Sada si spremna više vjerovati sebi, hrabrije dijeliti s drugima i graditi brend koji se pamti. Ako osjećaš da je ovaj korak kao stvoren za tebe, javi mi se na mail kako bih s tobom podijelila sve detalje: tea@radimposvom.com.hr

DRUŽIMO SE I NA: https://www.instagram.com/teazavacki

Transcript epizode: Moja priča o otkazu i ulasku u poduzetništvo

Dobrodošli u novu epizodu #radimposvom podcasta u kojoj ovoga puta s vama želim podijeliti priču. Ne znam za vas, ovdje osvanulo savršeno sivo jutro i osjećam se raspoloženo za podijeliti s vama kako i zašto je #radimposvom brend nastao. To je inače priča koju sam u jednom obliku podijelila prije godinu i pol na svom YouTube kanalu, no postoje dijelovi te priče koje nikada do sada nisam podijelila s vama, a vrijeme je; mislim da je naš odnos došao u tu fazu. Priča započinje 2013. godine na sjeveru Njemačke.

Nikad neću zaboraviti taj trenutak. Sjedila sam u maloj sobici u potkrovlju, kiša je udarala u prozor i bilo je mračno, iako je bilo tek 16 h; tipično vrijeme, odnosno zima na sjeveru Njemačke. Te jeseni došla sam na jednogodišnju studentsku razmjenu u Njemačku i budući da predavanja nisu bila obavezna, većinu svog vremena kako je krenulo ružnije vrijeme, provodila sam doma gledajući serije, tada još na DVD-u i povremeno odlazeći do dućana po novu dozu slatkiša. Vrlo nezdrava rutina u kojoj sam se osjećala poprilično izgubljeno.

Općenito je to bio period života u kojem sam tražila sebe i puno razmišljala o svom budućem poslu i karijeri i nisam pronalazila odgovore. I nije pomagalo to što bih na povremenim rijetkim predavanjima na koje bi i otišla vidjela te entuzijastične buduće inženjere koji su pričali o budućim poslovima u BMW-u, Mercedesu i Audiju i drugim firmama, koje su meni zvučale sve samo ne uzbudljivo.

I u tom periodu osjećala sam da nešto ne valja sa mnom, da nešto radim krivo, jer ako mi se ne sviđa sve ono što mi se u tom trenutku nudi, a to su bile neka od budućih zanimanja koja su mi se nudila, očito nešto nije u redu sa mnom. I sjećam se tog dana, taman sam računala koliko serija stignem pogledati do kraja dana, a u tom periodu sam znala biti budna negdje do 2-3 ujutro, tako da je puno epizoda još bilo predamnom, i prije nego što pustim slijedeću epizodu, zapravo sam otvorila YouTube u potrazi za nekim znakom, nekom dozom inspiracije. I na naslovnici, kao što to u mom slučaju često bude, predložen je video u kojem Oprah intervjuira tri čini mi se thought lidera, mislim da su taj pojam iskoristile buduće generacije.

Preostalo dvoje se uopće ne sjećam, ali Marie Forle  je u potpunosti promijenila tijek moje karijere tada. U tom intervjuu mi se činilo kao da se obraća izravno meni kada je rekla da svijet treba taj poseban dar i talent koji samo ti imaš. To mi nitko nikada nije rekao na taj način i zvučalo je istinito. Brzo sam otvorila njenu web stranicu, pročitala tekst o njoj i nešto u meni se prepoznalo u njenoj priči i u tom trenutku sam se prijavila na njen newsletter, zatvorila web stranicu i nastavila gledati Roswell ili šta sam već gledala u tom trenutku.

Međutim, sama ideja i općenito to zanimanje kojim se ona bavila, online edukacije, mentoriranje i coaching, je negdje ostalo sa mnom i nastavilo mi se vrtiti po glavi slijedećih dana sve dok nisam nazvala svoje roditelje i vrlo dramatično objavila da ću dovršiti sve obaveze koje imam ovdje u Njemačkoj, dat ću ispite i zadovoljiti ću taj minimum ECTS bodova, koji moram kako ne bih morala vratiti financiranje, i nakon toga ću odustati od diplomskog studija jer to nije nešto što me zanima.

Moji roditelji u tom trenutku nisu činjenicu da mi se taj video pojavio baš u tom trenutku na naslovnici YouTubea shvatili kao znak s neba, kao što sam ja, i ono što su rekli je da bi to bila šteta jer sam tako daleko došla i toliko već vremena i resursa uložila. Da skratimo priču, završila sam diplomski studij i 2,5 godine kasnije sam izašla sa tog fakulteta sa diplomom elektrotehnike kao magistra elektrotehnike. U tom trenutku tražila sam bilo koji posao koji je bio što udaljeniji od programiranja i od elektrotehnike i pronašla sam posao u jednoj maloj firmi u kojoj sam imala priliku raditi stvari koje nikada do tada nisam radila. Između ostalog, u toj firmi otkrila sam i poslovne treninge kao zanimanje.

U toj firmi imala sam priliku učiti od bivše direktorice financija jedne od velikih međunarodnih kompanija i tada sam naučila apsolutno sve što znam danas o financijama i općenito upravljanju biznisom. Istovremeno, tijekom te 2,5 godine nastavila sam osjećati nemir. Nastavila sam se osjećati izgubljeno na poslu koji sam tada radila kao da bih trebala biti negdje drugdje i raditi nešto drugo i potajno bih ponekad na kavama podijelila da razmišljam o tome da dam otkaz i pokrenem vlastiti blog zato što mi je onaj trenutak 2,5 godine ranije ostao negdje.

Ostao je samnom i svaki put kada bih podijelila tu svoju ludu ideju sa drugima, čula bih „ne budi luda“ i „netko drugi bi bio jako sretan i zahvalan na tvom mjestu sa poslom koji ima“, „predivno radno vrijeme“ (tada sam već, 2016., mogla raditi od doma i netko drugi bi bio sretan na mom mjestu), zbog čega sam ostajala na tom mjestu, zbog čega sam nastavljala raditi taj posao, iako nemir i osjećaj nemira u meni nikad nije bio glasniji. Sve do trenutka u kojem sam dobila otkaz.

To je trenutak priče koji sam do sada dijelila na način da bih preskočila tu informaciju, na način da bih izostavila bitne detalje, jer dobiti otkaz u tom trenutku za nekoga tko cijeli život sluša upute i tuđe savjete, poštuje pravila i ispunjava tuđa očekivanja, dobiti otkaz u tom trenutku je bio najveći neuspjeh u životu i bio je najveći neuspjeh koji sam doživjela do tog trenutka. Danas ih ima puno više. Vratimo se na taj trenutak, mislim da se isplati ostati malo u tom trenutku. Htjela bih vam opisati najljepši otkaz, koji je itko ikada u životu dobio.

Iako je taj trenutak, taj razgovor sam po sebi bio užasno emotivan i užasno bolan za mene, u tom trenutku je zapravo bio predivan. Mislim da nitko nikada nije dobio otkaz rečenicama „Tea, mi znamo da ti trebaš raditi nešto svoje, i ako je potrebno da te mi poguramo u tom smjeru, so be it i ti slobodno odaberi u kojem trenutku će otkaz stupiti na snagu, odnosno u kojem trenutku ćeš prestat raditi za nas, a jedini uvjet je da je dosta, da je vrijeme da kreneš dalje“. Nakon što sam nekako preživjela taj razgovor sa suzama u očima, naravno, sjela sam u kafić, naručila Matcha Latte (dan danas se sjećam tog okusa jer je bila prva Matcha Latte koju sam probala, ako zanemarimo one koje sam radila sama sebi i koje su bile nebitne) i sjedila sam u kafiću razmišljajući o onom trenutku iz Njemačke.

Razmišljajući o trenutku u kojem sam prvi put saznala za ideju edukacije online, za ideju poduzetništva, lifestyle poduzetništva, rada za sebe, za ideju da možeš iskombinirati različite talente koje imaš u online priču i posao koji je održiv i uspješan i koji pomaže drugima. I razmišljajući o tome, osjetila sam olakšanje i mir. Iako ništa nije bilo definirano, iako pojma nisam imala koji je sljedeći korak, osjećala sam da je ono što se upravo dogodilo, činjenica da sam dobila otkaz, najbolja stvar koja se mogla dogoditi i najbolji mogući korak u pravom smjeru u tom trenutku.

Kratka digresija, ti ljudi s kojima sam radila tada su zajedno s Marie oblikovali moju karijeru i usmjerili me u pravom smjeru, u mom smjeru. I dan danas su to neki od meni najdražih ljudi, koji su prvi uložili u moju poduzetničku edukaciju, ljudi kojima sam prvima vratila to ulaganje čim sam zaradila prve novce iz vlastitog biznisa. Ljudi u čijem prostoru sam snimila jedan od prvih prodajnih videa, ljudi koje dan danas preporučam apsolutno svima kada mi stigne neki upit za edukaciju u sklopu firmi i da, definitivno su oblikovali moj put i zaslužni su za to gdje se nalazim danas.

U tom trenutku, u tom kafiću, da se vratimo na ključan trenutak, razmišljala sam „dobro, ako mogu doživjeti ovoliki neuspjeh“, što je u tom trenutku za mene bio velik neuspjeh, definitivno je bilo nešto čega sam se sramila i za što mi je trebalo očito 5 godina da podijelim s drugima, barem u ovom online formatu. Pričala sam o tome ranije, naravno i sa privatnim klijentima i sa prijateljima u nekom osobnom okruženju uživo, no trebalo mi je neko vrijeme da podijelim tu informaciju javno, online, što je najbolji pokazatelj koliko je za mene to tada bio osobni neuspjeh.

Razmišljajući tada, ako mogu doživjeti ovoliki neuspjeh slušajući tuđe upute, prateći tuđe savjete i ispunjavajući očekivanja svih drugih oko sebe, onda ću jednako tako doživjeti neuspjeh slušajući sebe. Koga briga, ali ću barem znati da radim ono što osjećam da u tom trenutku trebam raditi, da sam tamo gdje trebam biti, da sam dala sve od sebe, dala šansu sebi i pokušala. Jer, ako oba puta vode prema neuspjehu, onda mi je ovaj drugi puno draži. Tada sam odlučila pokrenuti vlastiti biznis za ozbiljno.

U Njemačkoj sam prvi put dobila ideju, u kafiću uz Matcha Latte sam odlučila da ću biti poduzetnica. Trebalo mi je još dvije godine da zbilja lansiram prvu uslugu i stanem iza nečeg svog, no to je dio priče koju ćemo ostaviti za neki drugi put. Ono što sam htjela danas podijeliti s vama i zbog čega zapravo radim ovo što radim su s jedne strane poduzetnici, kojima pomažem puno brže doći do tog trenutka kojeg sam ja doživjela i za koji je meni trebalo pet ili nekoliko godina, kako bi uštedili resurse i pomažem im izgraditi uspješne, održive biznise, biznise u kojima uživaju tako što slušaju sebe i taj osjećaj koji nam svima govori kamo trebamo ići za razliku od tuđih modela, alata i koraka.

No, puno šire od toga, danas dijelim svoju priču, između ostalog snimam i podcast epizodu, zbog svih vas, zbog svih onih koji slušaju upute i prate savjete, često cijeli svoj život i ispunjavaju tuđa očekivanja i slušaju sve ostale osim sebe. Snimam ovu epizodu i općenito dijelim svoju priču kako bih te ohrabrila da daš sebi šansu jer, iz mog iskustva, ispunjen život, posao u kojem guštamo i uživamo je onaj u kojem slušamo sebe i koji gradimo po svom. To ne znači da je lagano.

To ne znači da je jednostavno graditi posao i život po svom, iako se isplati. I čini mi se da sam ovaj vikend došla do savršene usporedbe jer smo ovaj vikend bili na vjenčanju blizu Varaždinskih Toplica i odlučili smo ipak vratiti se autom nazad umjesto da spavamo tamo. I ja sam vozila zato što bili smo na vjenčanju u Dinkova prijatelja, tako da je ta uloga vozača pripala meni ovog puta i vraćali smo se u 2 ujutro autocestom po mraku, uz najveću maglu po kojoj sam ja ikada vozila i u vožnji sam pomislila „ovo je poduzetništvo“. I ne samo poduzetništvo.

Ovo je iskustvo ostvarivanja bilo kojeg cilja, ako imate bilo koju cilj u životu. Ovako to izgleda. S jedne strane postoje neka pravila, npr. u magli znamo da nećemo paliti duga svjetla jer ćemo oslijepiti sami sebe ili znamo da ćemo ugasiti svjetla kada nam drugi automobil dolazi iz suprotnog smjera. Jednako tako, koji god cilj odaberete za sebe, kakav god biznis gradite, postoje određena pravila, dobre prakse, no jednako tako postoji jedna velika doza vjere. Vjere da, iako u ovom trenutku vidiš samo slijedećih 10 metara, vjeruješ da ćete iza toga dočekati ostatak ceste.

Vjeruješ da, iako trenutno možda vidiš samo slijedeći korak ili sljedeća tri, vjeruješ da će te nešto dočekati s druge strane; to je poduzetništvo. To je ostvarivanje ciljeva za koje ne postoji mapa, ne postoje putokazi i sve što možemo je poduzeti najbolji sljedeći korak i pratiti sljedećih 10 metara ceste, vjerujući da postoji nešto iza toga. Jednako tako, postoji pomoć i ne znam jeste li ikada vozili ili kad ste zadnji put vozili autocestu po mraku, no onaj trenutak kad vas pretekne automobil koji onda vozi tih nekih 20-ak metara ispred vas je najbolja stvar na svijetu i općenito vidjeti nekoga i prema njegovim svjetlima onda znati kako se cesta kreće je tolika doza olakšanja i mira.

I u trenutku kada me negdje na pola puta pretekao jedan Renault, mislim da sam do izlaska s autoceste pratila zapravo njega i prilagođavala brzinu kako bi mi vožnja bila lakša. U poduzetništvu su za mene to svi poduzetnici koji su 5 ili 10 koraka ispred mene i koji dijele svoju priču, koja mi pokazuje da postoji cesta i nakon ovih 10 koraka, 10 metara koje vidim, da postoji put do odredišta na koje ja želim stići, da postoje neki ljudi koji se već nalaze tamo i to su za mene i Marie, ali jednako tako i drugi koji su mi pokazali put, od kojih sam učila, edukatori, treneri, coachevi, mentori pa čak i prijatelji, odnosno svi oni poznanici koji su u pravom trenutku rekli pravu riječ na pravi način.

Svi klijenti s kojima radim znaju koliko ću često ponoviti da negdje u online svijetu postoji netko tko tvoju priču treba čuti baš od tebe, baš na taj način. I to je razlog zašto ja kreiram sadržaj zadnjih pet godina. To je nešto što duboko, duboko vjerujem i zbog čega ću nastaviti dijeliti sva poglavlja koja su iza mene, kao i ona koja tek slijede. I zadnje, cijelim putem je zapravo svirala glazba i cijelim putem sam pjevala na glas, s jedne strane da održavam atmosferu u autu, a s druge strane zato što želim uživati u iskustvu, zato što želim uživati u svakom trenutku, čak i ako nas je istovremeno malo strah ili malo više strah. I to je poduzetništvo za mene, cijelo ovo iskustvo.

Kada pogledam unazad sve što sam prošla tamo od 2013., kada su se prvi temelji krenuli slagati pa sve do danas, je bilo upravo to. I ono što možete primijetiti iz dijela ove priče je da nisam ovdje došla zahvaljujući ničijem framework-u, nikakva četiri koraka do nečega. Došla sam ovdje tako što sam slušala osjećaj i poduzimala slijedeći najbolji hrabri korak koji sam u tom trenutku mogla. To je sve. Plus jedna ključna stvar, zbog koje je #radimposvom brend danas tu gdje je, je činjenica da sam u svakom od tih koraka, od samog početka, od prvog blog posta 2016. godine, dijelila tu priču online i dijelila ono što sam u tom trenutku učila, iskustva kroz koja sam prolazila sa nekim ljudima negdje u online svijetu.

I ta priča je mi omogućila da gradim brend koji je u skladu sa mnom, da gradim brend koji je održiv, koji raste čak i kad ja nisam online, čak i kad aktivno ne prodajem online, jer nešto u mojoj priči je slično u tvojoj i nešto u tebi se prepoznalo u ovoj priči, kao što se nešto u meni prepoznalo u Marie Forleo i drugim ljudima. Online priče su ono što brend čini nezaboravnim, što brend čini pamtljivim, što brend čini trajnim i, ne znam zašto, ali osjetila sam se ovog vikenda inspirirano otvoriti ograničen i limitirani broj mjesta za poduzetnicu koja je spremna biti viđena i biti glasnija i biti prepoznata zbog rada koji radi, koja je spremna ispričati svoju priču na puno većoj skali.

Općenito, otvorit ću vrlo, vrlo ograničeni broj mjesta za privatno mentoriranje i coaching samnom kroz koji ćemo istražiti koje su to priče koje tvoj brend čini jedinstvenim i što je ono što će pomoći tvojoj zajednici da razvije dublju dozu povjerenja prema tebi i tvom sadržaju, odnosno što je ono što će tvoju prodaju učiniti toliko jednostavnom i prirodnom, bez skupih oglašavanja i kompliciranih koraka i lansiranja. Zašto? Zato što će se temeljiti na priči, na tvojim vrijednostima i na tome tko ti jesi.

To je način na koji ja volim graditi svoj biznis. To je način na kojem sam ga gradila svih ovih godina i to je strategija koja je zaslužna za to gdje se nalazim danas. Ako ti to zvuči uzbudljivo, ako si spremna raditi samnom na toj razini, provjeri podatke u opisu ove epizode i javi mi se. Moja pretpostavka je da će do trenutka kad ova epizoda bude objavljena barem pola tih mjesta biti već popunjeno jer ću objaviti kratku informaciju na Instagramu prije toga. Tako da ako osjećaš da je to to, da ti zvuči uzbudljivo, javi mi se odmah.

Jako se veselim raditi s nekima od vas, a jednako tako veselim se družiti sa svima vama već sljedećeg tjedna, sljedeće srijede u sklopu neke nove teme; nisam još sigurna što će biti tema sljedeći tjedan. Definitivno se veselim, kao i uvijek, čuti vaša razmišljanja, vaše prijedloge, vaše nominacije tema, tako da mi pišite bilo u komentarima ispod ovog YouTube videa, bilo na Instagramu. Za one koji slušaju podcast u audio formatu, čujemo se na Instagramu gdje me možete pronaći pod @teazavacki. Do tada, svaki dan, svaki tjedan, u svim velikim i hrabrim koracima koje poduzimate, navijam za sve vas.