Ako si tu već neko vrijeme onda znaš koliko volim planiranje. I to ne samo planiranje dana ili tjedna unaprijed. Volim svjesno planiranje svih želja koje želim doživjeti i svih ciljeva koje želim ostvariti. Veliki dio toga je proces planiranja godine koji sam po prvi put podijelila 2019. godine s tadašnjom newsletter zajednicom. Taj proces u međuvremenu je prerastao u planer Godina po mom, kao i program Intuicijom do CILJA. Planiranje i ostvarivanje velikih ciljeva više je od riječi na papiru. Radi se o vrlo opipljivom procesu koji se veselim podijeliti s tobom u današnjoj epizodi, kao i u programu Intuicijom do CILJA – ako nam se odlučiš pridružiti. 🙂

PRIDRUŽI SE PROGRAMU: https://www.radimposvom.com.hr/intuicijom-do-cilja/

DRUŽIMO SE I NA: https://www.instagram.com/teazavacki

Transcript epizode: Umjetnost ostvarivanja velikih ciljeva

Dobrodošli u novu epizodu #radimposvom podcasta u nešto drugačijem formatu. Naime, maloprije sam od Sare dobila potvrdu da je nova pošiljka tiskanih planera „Godina po mom“ stigla i spremna je za slanje, što znači da će vrlo skoro prvi primjerci planera krenuti prema svojim novim vlasnicima, a to ujedno znači da nam je veliki virtualni zajednički party planiranja nezaboravne 2023. gotovo pred vratima. Evo što nas očekuje 15.12. ove godine za sve vas koji već jeste dijelom programa „Intuicijom do cilja“, kao i za sve vas koji se tek planirate pridružiti programu.

Kada sam prije nekoliko godina po prvi put podijelila digitalnu verziju planera „Godina po mom“ sa svojom newsletter zajednicom, bilo je to na kraju godine u kojoj sam po prvi put ostvarila sve svoje novogodišnje ciljeve. Ne zato što sam bila super produktivna te godine ili zato što sam svaki dan bila na određenoj razini produktivnosti. Ne, baš suprotno. Te godine ostvarila sam sve svoje novogodišnje ciljeve zato što sam imala jasnu namjeru i smjer, odnosno zato što sam početkom te godine na jedan specifičan način isplanirala godinu pred sobom.

Krajem te godine jedva sam dočekala taj proces podijeliti sa svima i od tada do danas na moju adresu stigli su deseci i deseci poruka i mailova drugih koji su, prateći sličan proces, slične korake ostvarili jednako velike ciljeve. Iako o tom procesu zatvaranja godine koja je iza nas i planiranje godine koja slijedi pričam zapravo otvoreno i javno već godinama, jednu stvar nismo do sada isprobali, iako znam da neki među vama jesu planirali svoju godinu vodeći se planerom „Godina po mom“.

Zajedno sa dragim prijateljima, kolegama nikada do sada, do ove godine nismo sjeli zajedno i zajedno prošli kroz te korake i isplanirali nezaboravnu godinu pred nama. To ćemo i službeno promijeniti 15.12. kada nas očekuju tri puna sata tijekom kojih ćemo definirati tvoje prioritete i te godine kreirati tvoju listu 100+ želja koje si želiš ispuniti, definirati tri glavna cilja za godinu koja slijedi te dizajnirati godišnji plan i najbolje korake prema tim ciljevima.

Kada sam planirala to iskustvo, namjerno sam ga nazvala partijem zato što nas očekuje hrpa dobre energije rada s drugima, kao i adresiranje svih onih strahova, otpora i uvjerenja koja se uvijek javljaju kada odlučimo sanjati veliko. Ako ti planiranje godišnjih ciljeva do sada nekako nije išlo ili jednostavno voliš planirati svoju godinu zajedno s drugima, ovo je savršeno iskustvo za tebe. Jednom kada se pridružiš programu „Intuicijom do cilja“ dobivaš svoju besplatnu pozivnicu na party planiranje nezaboravne 2023., kao i vlastiti tiskani primjerak planera „Godina po mom“ i pristup svim glavnim modulima programa koji će ti pomoći, nakon što jednom definiraš ciljeve, te ciljeve zbilja i ostvariti u mjesecima koji slijede.

Kada sam razmišljala o tome na koji način bih ti najbolje mogla prenijeti važnost ovog programa, programa „Intuicijom do cilja“, kao i razlog zbog kojeg sam ga kreirala, nisam mogla smisliti bolji način od toga da riječ prepustim mlađoj verziji sebe. Ono što ćeš čuti u nastavku ove epizode sam ja iz 4. mjeseca ove godine, odnosno Instagram live-a u kojem sam podijelila dva ključna sastojka, dvije ključne vještine svakog poduzetnika ili profesionalca koji želi ostvariti velike ciljeve u svom životu.

Snimka koja slijedi je preuzeta s Instagrama, zbog čega je kvaliteta mrvicu lošija, no dala sam sve od sebe. Izvukla sam svoje davno zaboravljene vještine obrade signala iz arhive kako bih unaprijedila kvalitetu snimke i omogućila ti najbolje moguće iskustvo slušanja ili gledanja, ako gledaš ovu epizodu na YouTubeu. Ono što znam je da definitivno želiš poslušati ili pogledati ovu epizodu, bez obzira na to odlučiš li se kasnije pridružiti programu ili ne, jer znam da će već prva vještina koju ću danas u nastavku podijeliti s tobom biti pokretač promjena i pomaknuti te s mjesta.

Za sve vas koji se odlučite pridružiti programu, ostavit ću link u opisu ispod ove epizode. Jedva čekam da zaronite u prve module, jedva čekam vidjeti vas 15.12. uživo i jedva čekam tiskani primjerak planera „Godina po mom“ poslati na vašu adresu zajedno sa sitnim iznenađenjem koje je upravo stiglo svježe iz tiskare. Sada prepuštam riječ 7 mjeseci mlađe verzije sebe, a mi se družimo jako brzo.

Ovaj tjedan je bio ludi tjedan, u najboljem mogućem smislu, a puno toga se događa. Vidjeli ste u srijedu da sam lansirala, podijelila s vama novi program i ovaj tjedan je bio najbolja preslika onih razloga, one energije zbog koje ja volim poduzetništvo. Ta činjenica da se između trenutka kada legnem spavati navečer i buđenja ujutro može dogoditi nevjerojatan broj nevjerojatnih novih prilika, upita za suradnju novih klijenata, uplata koje stižu u inbox, novih prijedloga za kolaboracije, ta razina mogućnosti u poduzetništvu, gdje se doslovno od jučer do danas mogu dogoditi najnevjerojatnije stvari je razlog zašto obožavam poduzetništvo kao takvo.

Evo, ne znam što bih rekla, a onda jutros kad sam se probudila, kad su se stvari malo malo smirile, prošetala sam Zoe, napravila sam si kavu, sjela za laptop i shvatila koliko zapravo ja svako jutro jedva čekam ponovno sjesti za laptop. Dakle, taj trenutak ujutro kad otvaram laptop i pijem prvi gutljaj kave je najbolji i najsunčaniji trenutak u danu. Ne znam koliko se vas može poistovjetiti s tim. Zašto vas to pitam; zato što nije uvijek bilo tako. Zato što taj trenutak otvaranja laptopa mi je jako dugo bio znak i simbol za početak još jednog dugog radnog dana.

Tko se može poistovjetiti s tim, jel ima takvih? Evo, kažem baš to i kako možeš dobiti ideju i doslovno za 24 sata ta ideja može poprimiti konkretan oblik ako to želiš. Da, to je ta ljepota poduzetništva, gdje zbilja imaš slobodu svoje ideje realizirati unutar 24 h, donositi odluke o svom biznisu, a općenito ta sloboda planiranja i kreiranja unutar 24h je nevjerojatna. Osjećaj treme kad otvarate laptop može biti jako dobar indikator gdje se trenutačno nalaziš u svom biznisu, bilo da radite 9-17 h, bilo da radite za sebe.

I jako je dobar pokazatelj, a i možda nešto što želite dodatno sami sa sobom proanalizirati, zaroniti malo dublje i pitati „zašto se osjećam tako kako se osjećam kad ujutro otvaram laptop“. Danas je meni otvaranje laptopa trenutak nastavka, nastavljam raditi na svim uzbudljivim stvarima na kojima sam stala prethodnog dana, kreirati, ostvarivati i realizirati sve te ideje, povezivati se sa najboljim i genijalnim ljudima, među kojima ste i vi, kreirati sadržaj. To je meni emocija kad otvaram laptop. Nastavak uzbudljivog posla i svih iskustava.

Meni je smiješno nazvati to poslom zato što ja više to ne zovem posao; meni je ovo postalo dijelom života. Zašto sam to htjela podijeliti s vama? Zato što se nisam uvijek osjećala tako i danas bih htjela s vama pričati o čestoj zamki u koju upadnu intuitivni kreativci, često u prvim fazama izgradnje svog biznisa. Prilikom ostvarivanja ciljeva, jako puno klijenata s kojima radim, jako puno vas u ovoj zajednici ste totalno u kontaktu sa sobom, slušate vlastitu intuiciju, pratite kako se osjećate, pratite vlastiti self talk, odnosno način na koji pričate sa sobom, analizirate vlastita uvjerenja itd.

Dakle, predivne karakteristike i navike koje nam omogućuju da u poduzetništvu rastemo brže. Ja često na ciscovery call-ovima, kada s nekim istražujem želimo li surađivati zajedno, posebno kad se radi o dužim formatima suradnje, obavezno pitam „koga još imaš u svom timu podrške“. Jer ljudi koji u tom timu podrške imaju terapeuta, coacha ili biznis bestie-a i općenito ljude s kojima mogu pričati o stvarima koje nekako uvijek isplivaju na površinu kad rastemo i pomičemo vlastite granice, su ljudi koji rastu brzo.

Ljudi koji brzo ostvaruju ciljeve i generalno sve ove karakteristike i navike koje sam spomenula su predivne i želimo ih imati u svom biznisu. Međutim, što se dogodi, posebno u prvim fazama? Onaj trenutak kad znamo da trebamo kreirati Instagram objavu ovaj tjedan ili znamo da trebamo napisati, poslati newsletter, ali ne osjećamo se baš inspirirano i kreativno i možda to nije format koji trebamo kreirati ovaj tjedan. Možda to općenito nije način izražavanja koji je u skladu sa mnom. Možda to nije tema o kojoj ja trebam pričati.

Možda taj biznis nije za mene. Ako se ne osjećam trenutno motivirano, inspirirano, ako ne osjećam to što trebam napraviti, možda to nije pravi sljedeći korak. Možda to nije smjer u kojem trebam ići. Koliko vas se može poistovjetiti s tim? Kad se sjetim vlastitih prvih koraka u poduzetništvu, još prije nego što sam imala vlastiti biznis prvi format sadržaja koji sam odabrala kreirati bili su blog postovi. I imala sam tu želju. Pet godina sam željela kreirati vlastiti sadržaj, jednostavno dijeliti vlastite misli s ljudima. To je bila želja koja me nije puštala na miru.

I onda sam si rekla „dobro, kad sam dosadila već sebi i svima oko sebe, obećajem sama sebi da ću napisati 100 tekstova i objaviti ih online, frekvencijom da ću objavljivati jedan tekst svake srijede“. To je bilo obećanje, moj dogovor sama sa sobom i vodeći se tim, krenula sam pisati prve. I kreiranje tih prvih tekstova je bilo toliko teško, samo napisati tih prvih 500 ili 753  riječi je bilo takva tortura i trajalo je danima. I nakon toga formatiranje tih tekstova da oni vizualno budu pitki, naučiti kako ubaciti linkove unutra, kako ubaciti onu naslovnu fotografiju, a da ona bude u formatu u kojem treba biti…

To je nemoguć pothvat, barem je bio tada, a kako dodati komentare kako to sve upload-ati na platformu, kako to onda objaviti s drugima… Koliko puta sam čitala tekstove u potrazi za potencijalno još jednim tipfelerom, koji mi je promaknuo negdje… Objavljivanje, pisanje i dijeljenje tog jednog teksta je otprilike trajalo tjedan dana. Tjedan dana mi je trebalo da cijeli taj proces prođem i onda bi došla nedjelja. I onda? Tad sam imala naviku nedjeljom nekako planirati sljedeći tjedan i onda bih razmišljala, kad bih shvatila da je vrijeme za sljedeći tekst i sljedeću temu, „opet moram proći cijeli taj proces“.

Tko se može poistovjetiti? Znači kreiranje prvih 50 tekstova nije bilo intuitivno, nije bilo flow, nije bilo napravljeno s lakoćom i moj self talk, ono što sam govorila sebi tada, nije bilo „Tea, kako se osjećaš, osjećaš li se inspirirano napisati ovaj tekst danas, je li to u skladu s tobom“ – ne, jer da sam se to pitala, tada ne bih ostvarila ništa od toga. Ni jedan tekst ne bi ugledao svjetlo dana. Umjesto toga, moj self talk u tom periodu je glasio: „OK, obećala si sama sebi da ćeš svake srijede napisati i objaviti novi tekst; sjedni za laptop i napiši ga zato što si obećala sama sebi, zato što imaš dogovor same sa sobom. Ne moraš se osjećati inspirirano. Tih 500 riječi ne mora biti najboljih 500 riječi koje si ikad napisala. Ne moraju promijeniti ničiji život. Tih 500 riječi samo trebaš staviti na papir i podijeliti sa svijetom. To je tvoja jedina odgovornost. Sjedni, upali laptop, napiši nekih 500 riječi i objavi ih.“

To je bio moj self tak. Toliko tih prvih tekstova sam napisala, objavila samo na mišiće. Samo zahvaljujući disciplini i obećanju, dogovoru koje sam imala sama sa sobom. Zašto? Zato što je česta zamka u prvim fazama osloniti se na intuiciju, osloniti se na osjećaje koji nas vode, zato što je jako teško biti početnik u nečemu i kad kreiranje tog prvog komada sadržaja traje beskonačno, kad traje satima, kad se osjećamo nesposobno, gdje god da zagrebemo, šta god da primimo u ovom biznisu je toliko teško, nepoznato, novo, zahtjevno i izazovno da se osjećamo loše.

Jednostavno se osjećamo loše jer nam ne ide, jer ide sporo, traje beskonačno dugo, jer ne znamo itd. Ako ćemo se voditi emocijama u tom periodu, vrlo je lako zaključiti „ok, onda to nije za mene“. Ako se ne osjećam dobro dok to radim, možda ne trebam to raditi, a nije istina. Ono što se zapravo događa u tom periodu je brušenje vještina, vježbanje discipline, izgradnja samopouzdanja. Jer svaki put kad damo sami sebi određeno obećanje i izvršimo ga, napravimo to što smo rekli, raste naša razina samopouzdanja, raste naša vjera u nas same.

To se događa u tom prvom periodu. Koliko vam to ima smisla? Koliko sam dobro uspjela objasniti tu prvu fazu? Imate li pitanja? Eva kaže: „Neki put mislimo da nam treba motivacija, ali potrebna je disciplina. Nije isto; motivacija ne dođe dok ne radiš ništa. Kao što je netko važan rekao, inspiracija se mora uhvatiti u radu.“ To je to. E sad, disciplina: ne čudi, posebno u tim prvim godinama, što su većinu sadržaja koje sam konzumirala, većina ljudi koje sam pratila online bili muškarci poput Gary Vaynerchuk, Tom Bilyeu, kojeg sam citirala beskonačno puno puta na svom blogu, koji su pričali jako puno o disciplini, strategijama, navikama, o dosljednosti, jednostavno o pojavljivanju online.

Tad je to bilo sve što mi je bilo potrebno, točno ta energija. Taj mindset koji će mi reći „prestani“. Sigurna sam da se možete poistovjetiti s tim trenucima. Svima nam, kad se zapetljamo u vlastite izgovore, treba neki dobar prijatelj koji će reći „prestani i napravi to“. Jel imate vi takvih? Pretpostavljam da vam odmah barem jedna osoba pada na pamet. Svatko od nas ima tu jednu ključnu osobu kojoj se javimo kad znamo da nam treba takav „kick in the but“. Za mene su to bili i Tom i Gary i drugi mentori. Recimo, Mel Robbins ima vrlo sličnu energiju i pristup.

James Clear jako puno priča o navikama. I onda, stekla sam disciplinu, stvari su se počele kretati iz onog scare city mindseta gdje nema klijenata, nema ljudi koji čitaju, nema komentara, nema feedbacka izvana. Odjednom su se stvari počele događati. Odjednom se momentum počeo stvarati i odjednom sam imala jako puno klijenata, jako puno projekata, odjednom sam radila na puno programa istovremeno, imala puno radionica. Odjednom je moj raspored izgledao potpuno ludo i tad sam se i dalje oslanjala na disciplinu. To su bile vještine koje sam izbrusila.

Znala sam da ako imam ciljeve, dosljedno se pojavljujem svaki dan i poduzimam male korake da ću odraditi sve što piše u kalendaru. Znala sam, vjerovala sam sama sebi dovoljno jer su to bile vještine koje sam jako dugo brusila. Međutim, to može ići do jednog trenutka. Možemo izvlačiti stvari na mišiće sve dok ne dođemo do one točke pucanja, dok ne iscrpimo vlastite razine energije, posebno ako si između toga ne dajemo period i vrijeme za odmor.

Nedavno sam baš prošla kroz vlastiti kalendar i otišla par godina unazad, u pripremama za program koji sam podijelila u srijedu s vama, i naišla sam na period u kojem sam lansirala po jedan modul #radimposvom Akademije mjesečno. U tri mjeseca zaredom, u jednom kvartalu sam lansirala tri glavna modula koji su poprilično opsežni i to je izgledalo tako da sam u prvom tjednu mjeseca pripremala sadržaj i to sam ispisivala transkript svakog modula, što je zahtijevalo jako puno istraživanja, čitanje literature, skupljanja toga svega na jedno mjesto, odabir glavnih poruka za koje mislim da su ključne.

To je bio prvi tjedan. Drugi tjedan je bilo snimanje unutar 3-4 dana i snimila sam sve videe unutar modula. Nakon toga, treći tjedan je bila obrada videa. Četvrti tjedan je bila priprema work sheet-ova, odnosno materijala za ispunjavanje i svih popratnih stvari, kako bi onda modul bio javan i objavljen na platformi. I to je bio period u kojem sam istovremeno imala 1 na 1 klijente, imala radionice uživo, još uvijek sam radila sa firmama i držala njihove treninge in-house. To je bio period koji, kad gledam unazad, nemam pojma kako sam preživjela.

Doslovno na disciplinu, na mišiće. I onda sam shvatila da nije održivo, moralo je doći do trenutka kad nisam doživjela burnout u pravom smislu riječi, ali sam pretjerala. Baš sam pretjerala i shvatila sam da definiranje cilja i ići glavom kroz zid prema njemu nije dovoljno ni održivo. Ostvarit ćemo određene rezultate na taj način, ostvarit ćemo određene ciljeve, naravno, ali dugoročno nije održivo, a kad razmišljam o vlastitoj karijeri i životu, ja želim imati produktivnu karijeru desetljećima. Želim trajati kroz vrijeme, donositi vrijednost tamo do 70-ih ili 80-ih, želim u osamdesetima još pisati knjige, dijeliti s ljudima.

I u tom procesu traženja onoga što fali, shvatila sam da sastojak koji je meni nedostajao je bila intuicija i slušanje sebe, kreativnost, fleksibilnost, sloboda, flow. To je ono što mi je falilo. Koliko vas se može poistovjetiti s tim? U kojoj skupini se trenutno nalazite? Tko među vama, odnosno tko od vas se nalazi u ovoj fazi brušenja navika, vještina, discipline na mišiće, strategije poduzimanja jasnih koraka iz dana u dan, a tko od vas je možda pretjerao i sad radi više na tome da sluša sebe, da prati intuiciju, da si da odmor kad mu je potreban, da si da veće količine  slobodnog vremena u danu?

U kojoj skupini se trenutno nalazite, čega vam treba više? Možda je to najbolje pitanje: čega vam u ovom trenutku treba više, discipline ili intuicije? Te faze nije moguće i ne trebamo ih odijeliti debelom crtom između. Način na koji ja danas ostvarujem svoje ciljeve je takav da koristim i jedno i drugo, da plešem između discipline i intuicije, ovisno o tome što mi je u tom trenutku potrebno. I to je ono što želim naučiti vas u sklopu novog programa „Intuicijom do cilja“. Točno taj ples između intuicije i discipline u trenutku kad definiramo jasan cilj.

U samom programu krenut ćemo najprije od jasnoće. Ako nismo definirali cilj, ako ne znamo što želimo, jako je teško poduzimati korake prema bilo čemu. Međutim, kad jednom imamo cilj, kad znamo smjer, da bismo došli do njega, potrebno nam je oboje. Potrebna nam je disciplina, strategija i dobre navike. Moramo naučiti kako dizajnirati vlastitu okolinu, kako razumjeti sebe i vlastite mehanizme u glavi, kako naš mozak funkcionira da bismo mogli dizajnirati, birati i okolinu i navike na način da nam donose vrijednost na način da nas guraju naprijed.

S druge strane, da bismo trajali, da bi ostvarili samo jedan neki cilj, da bismo ostvarivali ciljeve cijeli život, a da bismo pritom uživali u životu, potrebna nam je intuicija. Potreban nam je flow. Potrebno nam je biti fleksibilan, prilagodljivost, slušanje sebe, to je ono što nam također treba i želimo vući iz oba principa. Ja na to danas gledam kao na kutiju s alatom. U jednom trenutku, kad razvijemo vlastitu intuiciju i strategiju, disciplinu možemo uzimati iz kutije s alatima; točno ono što nam treba u tom trenutku, posebno kad razumijemo sami sebe i znamo što nam je potrebno u svakom određenom trenutku tijekom dana. Koliko vam to ima smisla?

Ok, ako imate velike ciljeve i, ono što je meni još draži pokazatelj, ako se želite ujutro buditi s tim osjećajem uzbuđenja i s nestrpljenem započeti dan, ako želite svoj laptop ujutro otvarati s onom dobrom energijom iščekivanja i mogućnosti, onda će ovaj program biti takav pokretač, takva doza energije i motivacije i ne mogu vam dovoljno preporučiti sudjelovanje u ovom konceptu, a ono što je činjenica, bilo mi je jako važno da ovaj program bude dostupan što većem broju vas, zbog čega je kreiran da bude što pristupačniji i financijski i trajanjem i formatom.

I jako želim za svakoga od vas da u ovoj godini ostvarite sve one stvari koje ste stavili na papir i da se budite s dobrim osjećajem svako jutro. Jer, bez obzira gradite li posao za sebe, što je meni neopisivo uzbudljivo, ili ostvarujete sve druge ciljeve u drugim sferama života, privatno, u odnosima, u osobnom rastu, fizički, vezano za zdravlje, ovaj princip se odnosi na sve ciljeve koje imate. Ja ću vam u komentarima ispod staviti link na program, na stranicu za prijave, tako da možete rezervirati svoje mjesto što prije. Ako netko od vas planira još sudjelovati ili imate bilo kakvih drugih pitanja tipkajte mi; znate da sam dostupna u inbox, na mailu, gdje god me možete uloviti. Odgovaram na sva pitanja i poruke ovih dana i jedva čekam družiti se sa svima vama. Cijelo ovo iskustvo će biti tako dobro i ne želite ga propustiti. Želim vam predivan vikend i družimo se jako brzo.