Kroz proteklih 5 godina, uložila sam više od 20% ukupnih prihoda u edukaciju. Istina, ulaganje u edukaciju, mentoriranje ili coaching je rizik. Jer ne znaš hoće li se ulaganje isplatiti, hoćeš li iskoristiti potencijal programa i je li baš sada pravi trenutak? No kroz prethodna ulaganja naučila sam jednu stvar. Naučila sam da ulaganje u sebe nema garanciju, osim…ako si ta garancija TI. Poslušaj novu epizodu i saznaj kako sam donijela odluku o 3 velika ulaganja u sebe i svoj biznis.

#radimposvom MASTERMIND: https://www.radimposvom.com.hr/mastermind/

PRIJAVA: https://bit.ly/prijava-radimposvom-mastermind

Transcript epizode: Kako donijeti odluku i uložiti u sebe

[00:00] – Intro

Zadnjih mjesec dana pričamo o #radimposvom Mastermind-u što znači da je već tjednima moj inbox pun pitanja, upita, sumnji, interesa i, najvažnije, želja. U svakoj od tih poruka koje su stigle prepoznala sam verziju sebe od prije 5 godina, verziju sebe od prije tri godine, verziju sebe od prije godinu dana i bez obzira na podršku koju imamo ili nemamo, ponekad nas najbolje razumiju oni koji su prošli kroz isto i zbog toga sam poželjela snimiti ovu epizodu za sve vas koji možete osjetiti da je sljedeća razina biznisa i sljedeća verzija vas toliko blizu i jedino što stoji između vas je strah od slijedećeg koraka.

Taj sljedeći korak može biti ulaganje u #radimposvom Mastermind, ali može biti i bilo koje drugo ulaganje u sebe, kao i bilo koja druga odluka koju želite donijeti, ali još niste.

[01:40] – Rast biznisa

Kroz zadnjih pet godina intenzivnog osobnog rasta u poduzetništvu jednu stvar sam naučila; naučila sam da rast u biznisu uvijek kreće od osobnog rasta, jer jednom kada razumiješ pravila i formulu samog biznisa, rast se većinom svodi na to kako se nosiš s nelagodom, strahom, nesigurnosti i imaš li vještine da uspješno prođeš kroz te emocije, jer te emocije su sastavni dio rasta. I svaki put kada rastemo, zapravo izlazimo iz sigurne, poznate comfort zone i sve u nama i našem živčanom sustavu viče „panika, panika, panika“.

Način na koji se nosimo s tom panikom i koliko uspješno se nosimo s njom utječe na brzinu našeg rasta osobnog rasta i rasta u biznisu. To je nešto što svaki dan vidim u radu s poduzetnicima. Tijekom jedne suradnje predložit ću cijeli niz sljedećih koraka koji neće nužno biti ugodni i brzina rasta i napretka ovisi o tome koliko se uspješno klijent nosi sa neugodnim emocijama. Kada predlažem sljedeći korak, koji nije nužno ugodan, ponekad će klijent s druge strane reći dobro, poduzeti akciju i sljedeći tjedan doći s rezultatima.

Ponekad će mi reći „Tea, znam da je to dobar sljedeći korak, ali istovremeno me toga neopisivo strah i prvo ću proraditi taj strah sama sa sobom ili sa svojom terapeuticom i onda ću poduzeti akciju, daj mi dva tjedna“, a ponekad je odgovor na nelagodan prijedlog čisti strah. Čisti strah koji možemo prepoznati kao niz naizgled racionalnih „da, ali“ razloga zašto to nije dobar sljedeći korak i nisam još sigurna kako ću nazvati ovu epizodu, ali mogla bi se zvati upravo tako, jer „da, ali“ nas u pravilu drži u mjestu i po toj rečenici često mogu prepoznati većinu poduzetničkih strahova.

I prije nego što krivo pomislite da klijente dijelim u tri različite skupine, ne, svatko od nas reagira na sva tri načina, ovisno o tome o kojem prijedlogu se radi. Ovisno o tome koliko nam je nešto ugodno ili nelagodno, ovisno o tome koliko smo osvijestili određene strahove u različitim područjima svog života.

[04:20] – Strahovi u poduzetništvu

Ja prva, dan danas osvještavam neka nova ograničavajuća uvjerenja i prolazim kroz neke nove strahove na putu rasta i razvoja svog biznisa. I uz tradicionalne strahove koje svi poduzetnici dijele, među kojima su strah od izlaganja, javnog nastupa, strah od lansiranja nečeg novog, strah od povećanja cijena, jedan je od specifičnih strahova, s kojima sam se susrela u proteklih 6 godina, bio je strah vezan uz ulaganje u sebe. Konkretno, tri puta do sada sam uložila u program ili edukaciju koja je bila izvan moje comfort zone, odnosno uložila u sebe na način koji mi nije bio ugodan i htjela bih s vama podijeliti ta tri iskustva zato što kad god bi ih podijelila s nekim izvan poduzetništva, u pravilu im nije bilo jasno zašto bi itko uložio toliko u edukaciju na kraju koje ne dobiješ ni certifikat. Ne znam jeste li ikad naišli na takav odgovor, no ponekad o nekim temama možemo pričati samo sa drugim poduzetnicima koji zbilja razumiju.

[05:36] – Ulaganje u sebe = rast biznisa

Prvi put kada sam uložila u sebe potpuno izvan comfort zone, bilo je to 2017. godine, kada sam se pridružila B-school programu Marie Forleo i to je priča koju često pričam zato što je označila prvi korak na mom poduzetničkom putovanju. Nekome bi taj iznos, posebno u usporedbi s kasnijim ulaganjima, danas možda djelovao smiješno, no meni tada se činio potpuno nedostižnim. Uz tadašnju studentsku, pa onda početničku plaću i činjenicu da nikada do tada nisam uložila ni približno sličan iznos u bilo koji oblik edukacije, ta odluka mi je djelovala zastrašujuće veliko.

Možda sam zato tu odluku i donosila gotovo pune dvije godine i razlog zbog kojeg mi je ta odluka bila najteža od svih koje danas želim podijeliti s vama je taj da sam 2017. godine vrlo malo vjerovala sama u sebe. Bilo je to u periodu u kojem sam osjećala da se nalazim na krivom mjestu i općenito nisam znala što želim raditi u životu, a nije pomagala ni činjenica da sam godinama pričala o tome da želim pokrenuti vlastiti blog. I onda bih kupila domenu i ta domena bi stajala prazna i svako to odgađanje, svako to obećanje koje ne bih održala bi zapravo narušilo moj osjećaj samopouzdanja.

Ne moram ni spominjati da u tom periodu uopće nisam samu sebe doživljavala kao poduzetnicu i jedino što sam imala bio je uporan i dosadan osjećaj da i ja možda želim nešto kao Marie i da mora postojati razlog zbog kojeg ju pratim već godinama i zbog kojeg svaki mail koji mi pošalje probudi nešto u meni. Taj osjećaj je na kraju presudio i sretna sam što se radilo o programu u kojem sam imala neograničen pristup jer se promjena definitivno nije dogodila preko noći.

S obzirom na moju startnu poziciju, bilo bi nerealno za očekivati da sam u dva mjeseca počela na sebe gledati kao na uspješnu poduzetnicu, no stvari su se mijenjale. Činjenica da sam se okružila poduzetnicima i počela slušati video sadržaje u hodu i počela si postavljati prava pitanja, čak i ako u tom trenutku nisam imala odgovore na njih, sve to je polako mijenjalo moj identitet i, najvažnije, nisam odustala. Ne samo da sam isprintala sve materijale, ne samo da sam ih i pročitala milijun puta, ne samo da sam svaku video lekciju poslušala barem dvaput, nego sam svake godine ponovno prolazila kroz cijeli program sa novom grupom poduzetnika. I obećala sam sama sebi da ću nastaviti raditi isto sve dok ne vratim početno ulaganje, čak i ako nikad kasnije ne poželim biti poduzetnica, odlučila sam da ću vlastitim vještinama zaraditi taj iznos, koliko god dugo mi trebalo.

To je bio moj dogovor sa sobom. To sam bila spremna uložiti da bih znala da sam dala sve od sebe i nakon toga sam mogla potpuno mirno, bez grižnje savjesti odlučiti želim li nastaviti u istom smjeru ili odustati od poduzetništva. Bile su potrebne tri godine, no izašla sam iz njih potpuno zaljubljena u svoj posao i mogućnosti koje poduzetništvo nudi. Važno mi je da znate te brojke zato što se svatko od nas nalazi na svom jedinstvenom putovanju i ne postoji štoperica, ne postoji kraj semestra, nitko ne broji vrijeme i sve dok se nastavljaš vraćati istim pitanjima, sve dok nastavljaš poduzimati male korake na pravom si putu.

Jedini način da ne uspiješ je da odustaneš, a kao što sam spomenula ranije i odustajanje je OK. Nakon što uložiš onoliko koliko si bila spremna uložiti, skroz je ok donijeti odluku da to nije smjer za tebe i odložiti ta očekivanja bez grižnje savjesti, potpuno mirno sa strane i posvetiti se drugim stvarima u svom životu. Nego, za vas koji ste prošli kroz slične korake i kao i ja se zaljubili u mogućnosti poduzetništva, nastavljamo dalje. Ulazimo u period od prije dvije godine kada sam imala određeni biznis, imala sam neke klijente, nudila sam određene usluge i proizvode, imala sam Instagram blog i newsletter i generalno su stvari bile OK. Međutim, meni je nedostajala dugoročna vizija.

Nisam znala kamo idem i što je sljedeće i nedostajao mi je osjećaj entuzijazma i motivacije u vlastitom biznisu. Općenito nisam znala po čemu se razlikujem od drugih i onda nisam ni znala što komunicirati na van i uopće nisam bila svjesna prilika za rast. Pojma nisam imala kako taj biznis može biti održiv i zanimljiv i  za dvije godine. S obzirom na sve navedeno, osjećala sam da je vrijeme da ponovno radim s nekim novim u sklopu programa ili jedan na jedan, međutim, ja sam jako izbirljiva kad se radi o ljudima od kojih učim.

Ne samo da mi je važno da se radi o stručnjaku od kojeg mogu naučiti strategiju, nego mora postojati i kemija. Mora se raditi o nekome s kim dijelim slične vrijednosti i generalno želim imati osjećaj da je toj osobi stalo do mene i mog biznisa. No, kad se dogodi taj klik, ja postajem najbolji mogući klijent kojeg netko može poželjeti. Kad se dogodi kemija i osjetim da me nečiji sadržaj, karakter, pristup privlači ja volim ući duboko; doslovno pratim njihov sadržaj na svim kanalima i napravim sljedeći korak pa se pridružim uslugama i programima.

I umjesto da mijenjam fokus i skačem između različitih pristupa, mentora, primijetila sam da na ovaj način puno brže rastem i to ne samo zbog čistih informacija, nego i zato što imam priliku ući u nečiji mindset, uvjerenja i način na koji razmišljaju, a to mi je ovih dana puno vrijednije od samih informacija koje su mi u biznisu često već poznate. Kao što sam spomenula na početku ove epizode, jednom kada u biznisu znamo osnove, nastavak rasta često dolazi kroz rast nas samih kao poduzetnika, a mi poduzetnici najbrže rastemo, onda kad se okružimo drugima koji su nekoliko koraka ispred nas i pomažu nam da zamislimo novu verziju sebe, verziju sebe koja možemo postati.

Za mene je to u zadnje dvije godine bila Ruby Lee i druga dva ulaganja koja sam spomenula bila su ulaganja u njene programe. Moje drugo veliko ulaganje u sebe bilo je dva puta iznosom veće od prvog, a treće ulaganje, prošle godine, bilo je četiri puta veće od prethodnog. Iako je iznos samih ulaganja rastao zapravo eksponencijalno, meni je svaka sljedeća odluka bila lakša i donijela sam ju brže. To ne znači da nisam osjećala strah da se ulaganje neće isplatiti, da se neću posvetiti programu onoliko koliko bih trebala, da možda nisam spremna za taj korak, no puno sam brže i lakše prošla kroz te emocije zato što je moje samopouzdanje bilo više.

Ono što je činjenica jest da je ulaganje u edukacijske, coaching, mentoring programe izazovno opravdati na opipljiv racionalan način. I budući da mi je nekoliko vas spomenulo da partner uopće ne razumije zašto se vi jednostavno morate pridružiti #radimposvom Mastermind-u, jutros sam pitala Dinka da li bi, gledajući unazad, rekao da su se prethodna dva ulaganja u moje edukacije isplatila. Bilo je jako fora čuti njegov odgovor koji je glasio „apsolutno da“ zato što znam da nije tako razmišljao.

Dvije godine ranije, kad sam mu prvi put pričala o Ruby i o tome da bih se voljela pridružiti njenom Mastermind-u dočekao me sa svim onim racionalnim pitanjima kao što su „što ćeš tamo naučiti, koje teme su pokrivene, jesi li sigurna da ti je to zbilja potrebno za rast biznisa“. Danas kroz priče klijentica znam da ponekad to uopće nisu najvažnija pitanja. Neke od njih su uložile u puno duže programe, opsežnijeg teorijskog sadržaja koji često završavaju certifikacijom, međutim nisu se povezale s grupom.

Nisu osjećale da ih mentor zbilja vidi ili da mu je stalo do rasta njihovog biznisa. Nisu se osjećale ugodno dijeliti svoje izazove s drugima i zbog svega toga je stvarna transformacija izostala jer transformaciji prethodi emocija, a ne informacija. I budući da ne ulažemo u edukaciju svakih pet minuta, onda kada ulažem u sebe, onda kada ulažem u neki program vjerujem vlastitom osjećaju. Dinko je jutros rekao da se svako od tih ulaganja isplatilo zato što sam ja vratila ta ulaganja kroz rast biznisa.

No, to zapravo nije imalo veze sa samim programima, to je imalo veze sa mnom. Svaka genijalna poduzetnica koja se do ovog trenutka pridružila #radimposvom Mastermind-u je osjećala strah i podijelila je taj strah sa mnom. Ja ne vjerujem da strah trebamo ignorirati jer svaka emocija zaslužuje svoje mjesto pod reflektorom i to je jedini način da je procesuiramo, a ključno pitanje je znamo li procesuirati strah. Prvi korak je osvijestiti da je strah samo emocija i da je skroz ok osjećati strah.

Strah je sastavni dio promjena, jednako onih negativnih, kao i onih pozitivnih i svaki put kada rastemo, strah će biti određeni dio tog procesa. Da bude opipljivije, podijelit ću s vama samo neke od rečenica koje sam primila u sklopu ovog Mastermind lansiranja. Jedna sudionica Mastermind-a prije nego što se pridružila je rekla da joj se stalno budi onaj glupi glas u glavi koji govori „jesi li ti normalna, treba ti cijeli mjesec da zaradiš taj iznos“. Druga je rekla „što ako dobijem određeni projekt i onda cijelih 6 mjesec moram provesti izvan Hrvatske“.

Treća me pitala jesam li sigurna da je ona spremna za taj program i jesam li sigurna da će moći pratiti korake koji slijede. Mislim da su vam sva tri straha dobro poznata; hoće li se ulaganje isplatiti, je li sada pravi trenutak i jesam li spremna za taj korak. Ono što je najvažnije za spomenuti, cilj je da nisam ja bila ta koja je odgovorila na te strahove. One su odgovorile na njih prije nego što su odlučile uložiti u sebe, jer radi se o pitanjima na koja možemo odgovoriti samo mi sami i do sada sigurno znate da vas ja nikada neću nagovarati na ulaganje.

Nikada neću uvjeravati da uložite novac koji možda nemate i nikada neću garantirati rezultate, no ono što garantiram je ono što je 100% pod mojom kontrolom, a to je da ću se u svakom svom programu pojavljivati 150%, da mi je iskreno stalo do vas i vašeg biznisa i da vam neću dopustiti da izbjegavate, nestanete ili prokrastinirate tijekom našeg druženja. Ono što meni pomaže donijeti ovakve velike odluke za sebe i ono što mi pomaže odgovoriti na spomenute strahove su sljedeća tri alata.

[19:10] – 3 alata za upravljanje strahovima

Prvo što volim je pogledati unazad i pokušati u prošlosti pronaći primjere i dokaze u kojima sam izašla iz comfort zone i opravdala vlastito povjerenje, ispunila vlastita obećanja sebi. Svaka nova vještina koju sam savladala, svaki težak ispit koji sam položila, svako ulaganje u edukaciju koje sam iskoristila i te primjere volim staviti na papir kao dokaz da sam u prošlosti već napravila nešto slično i bila uspješna u tome.

Takvi pozitivni primjeri grade naše samopouzdanje i danas, kada ulažem u bilo koji program i bilo kojeg mentora zapravo ne sumnjam da će biti vrijedan za mene jer znam sebe i vjerujem da ću ja izvući vrijednost iz svakog iskustva kakvo god to iskustvo bilo. Drugi alat je: nakon pogleda u prošlost, volim se okrenuti budućnosti. Konkretno, da bih znala da donosim najbolju moguću odluku za sebe, ne iz emocije straha, nego slušajući vlastitu intuiciju, volim zamisliti buduću verziju sebe.

Ako zamislim buduću autentičnu, uspješnu, samouvjerenu verziju sebe, verziju sebe koja želim postati, pitam se koju odluku bi ona donijela ne iz osjećaja straha, nego iz osjećaja povjerenja. Jer ulaganje u sebe nema nužno garancije, osim ako si ta garancija ti i ako vjeruješ u sebe i vjeruješ da ćeš napraviti sve što je u tvojoj moći da iskoristiš to ulaganje i da iz njega izvučeš točno ono što ti je potrebno. Kada sam prošle godine, usred kupovine i renovacije stana, u trenutku u kojem još nismo imali ni sve ponude majstora odlučila po treći put uložiti u sebe, ta odluka na papiru nije imala nikakvog smisla.

No, ispod straha koji je uvijek jako glasan, imala sam onaj intuitivan osjećaj da je to pravi sljedeći korak u tom trenutku. I to me dovodi do trećeg alata koji koristim u nošenju sa strahom, a to je poduzimanje akcije. Dinko i ja smo doslovno otvorili Excel tablicu i „da, ali“ strahove zamijenili sa „kako“ , na koji način bih mogla uložiti u taj konkretan program. Ja prva volim brojke i važno mi je donositi mudre financijske odluke u životu i biznisu, no to ne znači da se povremeno ne mogu rastegnuti i to igranje, rastezanje vlastitih granica do samog ruba comfort zone je ono zbog čega obično rastem najbrže. Da, moj biznis je prošle godine narastao 2,8 puta.

No, ne zato što sam uložila u neki program, nego zato što sam hrabro išla kroz svoje strahove, jedan po jedan, zato što sam vjerovala u sebe i vjerovala da ću savladati svaki izazov i nastaviti se pojavljivati za sebe i svoj biznis svaki dan. I to je ono što želim za svakoga od vas, bilo u sklopu #radimposvom Mastermind-a ili nekog drugog programa ili općenito, zato što svatko od vas već ima sve što je potrebno da bi ostvarili sve svoje ciljeve.

[23:07] – Zašto se drugi pridružuju #radimposvom Mastermind-u

Ako u tom procesu želite podršku, jer realno sve je često brže i lakše u grupi, podijelit ću s vama neke od razloga drugih poduzetnica koje su se već pridružile #radimposvom Mastermind-u. Citiram:  „Prolazeći kroz dva prethodna programa zarazila si me svojom lakoćom i želim na sličan način graditi vlastiti biznis. Privlači me prilagođena strategija koja radi na obezbeđenju stalnih prihoda, odnosno održivost na moj način.“ Definitivno, to je jedan od glavnih fokusa kojim se bavimo kroz 16 tjedana Mastermind-a.

Sljedeći razlog kaže ovako: „Po prirodi sam introvertirana te se lakše otvaram i bivam svoja u manjim grupama ljudi, pa mi je i to velika prednost u odnosu na druge mentorske programe.“ Slažem se, i meni je važno da radimo u manjoj povezanoj grupi u kojoj svatko ima osjećaj da pripada i da ga se čuje. Sljedeći vrlo čest razlog koji se provlačio kroz većinu prijava, od povjerenja do rečenica poput „nekako Tei zbilja vjerujem“ je jedan od meni najdražih i zbilja mi je drago što se osjećate upravo tako.

Uostalom, povjerenje je jedna od velikih tema kojima se bavimo u sklopu #radimposvom Mastermind-a, kako izgraditi taj osjećaj povjerenja u online svijetu. Još jedna od čestih tema u sklopu prijava, od koje i da želim ne mogu pobjeći, je „struktura“ ili „tvoj pogled na moj biznis“ ili „podrška u kreiranju strategije koja je prilagođena samo meni“. To je, uostalom, temelj #radimposvom brenda i iskoristit ćemo svih 16 tjedana kako bi prvo zaronili u to tko ti jesi, a onda u pitanje kako tvoj biznis treba izgledati da bi te podržavao u tome da budeš 100% najbolja verzija sebe.

[25:14] – O #radimposvom Mastermind-u

Ako je bilo koji od ovih razloga nešto što i ti želiš u vlastitom biznisu i uz to osjećaš da te nešto privlači #radimposvom Mastermind-u, čak i ako to ne možeš racionalno objasniti svom partneru, obitelji drugima u svojoj okolini, želim da ispuniš prijavu. Neka ispunjavanje prijave bude tvoj prvi korak, tvoje poduzimanje akcije, jer ćemo na temelju tvojih odgovora moći zajedno istražiti je li #radimposvom Mastermind najbolji sljedeći korak za tebe. U ovom trenutku važno mi je da ta odluka bude strateški mudra, da se osjećaš dobro dok ju donosiš i da ti potencijalno malo rastegneš svoje granice mogućeg i da se natjeraš da se igraš na samom rubu svoje comfort zone.

Ako zamisliš verziju sebe za 4 mjeseca, verziju sebe koja ima jasnoću, plan i samopouzdanje da se pojavljuje kao 100% autentična verzija sebe, zapitaj se koju odluku bi ona donijela u trenutku snimanja ove epizode. Ostalo je točno 7 dana do početka #radimposvom Mastermind-a i ništa mi ne bi bilo draže nego raditi zajedno s tobom na rastu tvog biznisa. I ako si ti spremna, ja sam spremna. Ispuniti prijavu na linku u opisu ove epizode i krećemo za tjedan dana.

[26:56] – Outro

Za sve ostale, hvala što slušate ove epizode. Nadam se da će vam ova konkretno dati dozu hrabrosti da poduzmete taj sljedeći korak koji još niste. Što god taj sljedeći korak bio za vas, šaljem vam veliku dozu podrške u tom procesu i navijam za vas.